tag:blogger.com,1999:blog-49485079186093691652024-03-05T00:37:23.899-08:00Radioaktivna alejaOvo je smakosvjetovni blog na kojem su opisana neka umjetnička djela koja se na ovaj ili onaj način bave smakom svijetaHarvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.comBlogger19125tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-52035505210547570062014-03-02T04:41:00.000-08:002014-03-09T06:27:41.006-07:00Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb (1964)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijSpcvim0CjfNoREUGFd62wG6AdcMLl3NKlI6f_iYQSo6X3y-qqxVCxGa8P_di3n7jbw8Shzq-WvflRxu6GkClg3upoGar2hX5gIMsbDVmo72Xg2eP1zKoqDmJ6pAnnd8Xd4PRHM6WRRc/s1600/dr_strangelove.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijSpcvim0CjfNoREUGFd62wG6AdcMLl3NKlI6f_iYQSo6X3y-qqxVCxGa8P_di3n7jbw8Shzq-WvflRxu6GkClg3upoGar2hX5gIMsbDVmo72Xg2eP1zKoqDmJ6pAnnd8Xd4PRHM6WRRc/s1600/dr_strangelove.jpg" height="200" width="134" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Stanley Kubrick</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Stanley Kubrick</em>, <em>Peter George</em>, <em>Terry Southern</em>, <em>Peter George </em>(knjiga Red Alert)<br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Jedna odlična stara izreka kaže da je, otprilike, nemoguće bilo šta učiniti otpornim na budale jer su budale tako inventivne. Ne postoji film koji na ljepši i efektniji način ilustruje ovu izreku od <em>Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb</em>. Stenli Kjubrik (što se pravilno izgovara Kubrik, ali to nećemo uzimati u obzir u ostatku teksta) je bio čovjek vrlo svjestan političkih zbivanja oko sebe i vrlo zabrinut za budućnost naše plave planete, pošto je u vrijeme kad je on počinjao da radi hladnoratovska paranoja bila najopipljivija, a svoj vrhunac dostigla je 1962. godine sa kubanskom projektilskom krizom* (skrolujte na kraj teksta za kratko objašnjenje ovog pojma). Tada su se mnogi ljudi ozbiljno nasekirali da će stvarno da dođe do nuklearnog rata i smaka svijeta, među njima i Kjubrik, koga je to inspirisalo da pročita tovar hladnoratovskih knjiga u potrazi za inspiracijom za novi film.</div>
<div style="text-align: justify;">
<a name='more'></a><br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Ono što mu je trebalo našao je u knjizi <em>Red Alert </em>izvjesnog Pitera Džordža, koja govori o tome kako je neki blentavi paranoični general zahvaljujući nekim začkoljicama u sistemu uspio da lansira nuklearni napad na SSSR bez znanja predsjednika i ostalih nadređenih (što nas vodi na početak ovog teksta). Inspirisan ovom pričom, zajedno sa svojim tadašnjim saradnikom Džejmsom Herisom bacio se na razvijanje ozbiljnog trilera, sve dok mu u neko doba na um nije pala apsolutno genijalna ideja da je smak svijeta zapravo vrlo smiješna pojava upravo zato što je tako ozbiljna. I tako se, na "oduševljenje" Pitera Džordža, njegov politički triler pretvorio u satiru i urnebesnu komediju.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Priča je vrlo jednostavna i izgleda otprilike ovako: Pomahnitali paranoik, general Džek Riper iz svoje baze pokreće nuklearni napad na Sovjetski Savez, što mu polazi za rukom zahvaljujući nekakvom "sigurnosnom" mehanizmu koji pod određenim okolnostima omogućuje niže rangiranom oficiru/političaru da startuje tako nešto bez znanja predsjednika. Jedini način da se napad opozove jeste pomoću nekog sigurnosnog koda, koji zna samo general Riper. Vijest o ovome dolazi do predsjednika i njegove svite, te se odmah svi sakupljaju za okruglim stolom u Ratnoj sobi** u namjeri da spriječe katastrofu. Međutim, očigledno je da stvari neće ići po dobru kad se ispostavi da je u pitanju (izuzimajući samog predsjednika) zapravo gomila alanfordovskih karikatura kojima ne biste dali da čuvaju ni dvije nacrtane ovce, a kamoli u ruke povjerili budućnost kompletne ljudske rase. Hilarity ensues.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Ljudi hvale ovaj film iz različitih razloga. Maestralan prikaz nemogućnosti sistema da se izbori sa budalama je jedan od njih. Drugi je odlično uhvaćena hladnoratovska paranoja i sjajno parodiranje odgovarajućih pojmova i koncepata. Na primjer, poznat nam je pojam uzajamno osiguranog uništenja (iliti MAD - <em>mutually assured destruction</em>), koji znači, otprilike, da nijedna od dvije sile ne može da napadne onu drugu jer bi rezultat rata bio kompletno uništenje i jednih i drugih. Za funkcionisanje ovog koncepta, naravno, neophodno je da obje strane imaju oružje masovnog uništenja i da je druga strana svjesna postojanja tog oružja. U filmu se nakon pokretanja američkog napada ispostavlja da Rusi (tj. preciznije Sovjeti, ali zvaćemo ih Rusima do kraja teksta) imaju užasno oružje zvano <em>Doomsday Machine</em>, koje se pokreće automatski u slučaju američkog napada (i ne može da se opozove), a predstavlja sistem nekih ubitačno opakih bombi koje uništavaju sve živo i zbog radijacije čine planetu nemogućom za život u narednih skoro 100 godina. Zašto Rusi nisu objelodanili svijetu postojanje tog oružja? Pa čekali su sjednicu Partije, pošto njihov premijer voli iznenađenja.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Na ovo se prirodno nastavlja glavni razlog zašto obožavam ovaj film do imbecilnosti, a to je da je jednostavno u pitanju jedna od najboljih komedija svih vremena. Satira, hladni rat, paranoja, sve je to lijepo, ali samo po sebi podložno zastarijevanju i meni nije pretjerano bitno. Da se zasniva samo na tome, bile bi opravdane kritike pojedinih ljudi kako je film pregazilo vrijeme. Međutim, to je potpuno netačno. Film funkcioniše savršeno sad i funkcionisaće savršeno za pedeset i za sto i za petsto godina, zahvaljujući svojoj univerzalnosti. Paranoični generali, ludi naučnici, blentovine svih vrsta, sve to nije ograničeno na vrijeme hladnog rata, već je univerzalna vrijednost ljudske rase. Dobro, eto, priznajem da će nekoliko scena u filmu možda da izgubi na efektnosti jednom kad se zaboravi na Hitlera i na nacističke pozdrave. Eto onda.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Nego, da mi vidimo zašto ovo funkcioniše. Oblanda u koju je sve uvijeno jeste odbijanje da se nastupajući smak svijeta (koji je potpuno izvjestan, kad vidite garnituru ljudi koji rade na njegovom "sprječavanju") shvati ozbiljno. Uspješnost velikog broja gegova počiva upravo na ovome. Na primjer, scena kad oficir iz Riperove baze pokušava da telefonira predsjedniku jer ima informacije koje bi mogle da spriječe katastrofu, a onda se ispostavi da nema sitniša. Svi koji su gledali film naravno sjećaju se ovog momenta i replike "Odgovaraćete Koka-Kola kompaniji!". Osim što je perfektno napisana, režirana i odglumljena scena, njen efekat je pojačan činjenicom da budućnost kompletnog svijeta zavisi upravo od tog telefonskog poziva. Drugi primjer bi bio kad predsjednik pita generala koliko vremena će im trebati da provale šifru kojom mogu da spriječe napad. General odgovara "dva dana". A sam nuklearni napad kreće za 18 minuta.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
U taj smakosvjetovni okvir smješten je sjajan scenario koji konstantno servira iznenađenja. Na početku sve izgleda još i ozbiljno, a onda kako vrijeme prolazi postaje sve blentavije, sa odlično doziranim preokretima kao što je samoubistvo generala Ripera (koji jedini zna šifru za zaustavljanje katastrofe) ili otkrivanje ruske dumzdej mašine, da bi na kraju sa pojavom samog dr. Strejndžlava prešlo skoro u totalnu farsu. Nažalost, Kjubrik nije htio da napravi i ovaj završni korak, tako da je eliminisao scenu rata pitama, što mislim da bi predstavljalo fenomenalan kraj filma i usput lijep naklon starim slepstik komedijama kojima ovaj film sigurno mnogo duguje. Sreća u nesreći je da je kraj filma i ovako ubitačan.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Uprkos gore navedenom, ovde je ipak najdominantnija komedija likova. Za ovako nešto je očigledno neophodno da imate odlične glumce, ali naravno i režisera koji može svim tim da rukuje i da izvuče ono najbolje iz tih glumaca. Da čovjek ne povjeruje kako je ovo rasturio Kjubrik, čovjek koji ni prije ni poslije nije režirao komediju. Prvo, sami dijalozi su vrh. Kjubrik na primjer (vjerovatno uz obilatu pomoć koscenariste Terija Saderna, koji je i angažovan nakon što je odlučeno da film bude komedija) odlično razumije značaj ponavljanja. Omiljena fraza generala Ripera odnosi se na "dragocjene tjelesne tečnosti" i ona se ponavlja nekoliko puta u filmu, taman sa takvim vremenskim razmacima da svaki put bude jednako efektna.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Međutim, naravno ono glavno je Piter Selers i njegove legendarne tri uloge, mahom potpuno improvizovane - ozbiljni predsjednik, poluozbiljni oficir i manijakalni titularni dr. Strejndžlav, bivši nacistički doktor. Predsjednik služi uglavnom da bude protivteža ostalim karikaturalnim likovima u Ratnoj sobi (postojanje ovakvog lika je vjerovatno neophodno za funkcionisanje komedije, ali bolje bi bilo da su za tu ozbiljnost uzeli nekog drugog lika, naročito pošto je Selers i za njega imao genijalnu karakterizaciju), dok Strejndžlav u finišu filma dominira lijevo i desno svojim sve uvrnutijim ponašanjem, neposlušnom rukom i ostalim tikovima. Selers u maniru Zorana Radmilovića tjera ostale glumce da umiru od smijeha na sceni (tako da je bilo potrebno dosta montiranja i promjene uglova kamere da se sve to zamaskira) i ovo mu je možda i najbolja kreacija u karijeri (veliki čovjek, bez sumnje) a Kjubrik je to dodatno podvukao odličnim menadžmentom svih ostalih likova. Trikovima je uspio iz Džordža Skota (koji igra generala Turdžidsona) protiv njegove volje da izvuče potpuno over-the-top ulogu koja je prirodno konstrastovana sa potpuno ozbiljnim Selersovim predsjednikom, s kojim general Turdžidson najviše i komunicira tokom filma. Lijep momenat je kad pred kraj filma dr. Strejndžlav izlaže svoj scenario preživljavanja smaka svijeta, predsjednik ga sluša potpuno zblanuto, dok je Turdžidson na početku zblanut, a onda mu se na licu očitava sve veće oduševljenje doktorovim planom, naročito kad je došao do dijela sa deset djevojaka na jednog muškarca.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
I mogu ja do sutra ovako da piskaram, a nisam spomenuo ni Slima Pikensa ni uvodnu špicu ni telefonske razgovore s Rusima... jednostavno, ovo je previše veliki film da bi mogao da se opiše u jednom ovako kratkom i neambicioznom tekstiću. Ako ste pametan čovjek, a niste gledali film do sada, stavićete ga na prvo mjesto liste prioriteta i pogledati odmah, a ako niste, šta vam ja mogu.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
* Idi na Vikipediju, ljenčugo!</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
** Ona u stvarnosti ne postoji, međutim uspjela je da namagarči Ronalda Regana, koji je prilikom dolaska na mjesto precjednika prvo tražio da vidi Ratnu sobu</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-27065412823454292122014-02-23T13:35:00.000-08:002014-03-09T06:28:58.739-07:00World War Z (2013)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgx19J5YynBdxIT57ybJc7RzTTqATMh6Tt9DJ8S05TkLBXOxWGaivNSyQo4YA-sfW0UcHHjdINWs3U-0evz9kehvgN3L3Po_MUOYOkTQ6WlK_-TgPna0lqVqrxnGGIPO_fK5Ac3iaqGqHE/s1600/worldwarz.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgx19J5YynBdxIT57ybJc7RzTTqATMh6Tt9DJ8S05TkLBXOxWGaivNSyQo4YA-sfW0UcHHjdINWs3U-0evz9kehvgN3L3Po_MUOYOkTQ6WlK_-TgPna0lqVqrxnGGIPO_fK5Ac3iaqGqHE/s1600/worldwarz.jpg" height="200" width="130" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Marc Forster</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Matthew Michael Carnahan</em>, <em>Drew Goddard</em>, <em>Damon Lindelof</em>, <strong>priča: </strong><em>Matthew Michael Carnahan</em>, <em>J. Michael Straczynski, </em>po knjizi <em>Maxa Brooksa</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<div align="justify">
Ladno smo dočekali u multimilionski zombi blokbaster sa Bredom Pitom u glavnoj ulozi. Ovo čudo koštalo je cijelih 200 miliona, a imajte u vidu da Džordž Romero nije mogao da dobije 7 za svoj fenomenalni originalni <em>Day of the Dead </em>scenario, te je morao da prepravlja i snalazi se sa duplo manje para (rezultujući film je naravno odličan, ali bio bi za klasu bolji da je uspio da ga snimi onako kako je planirao).<br />
<a name='more'></a><br />
Ovaj film sam u startu otpisao ne zbog činjenice da se skupocjeni visokobudžetni spektakli i zombiji ne mirišu, već iz dva druga razloga. Prvi je činjenica da je film PG-13, što je za zombi film ekvivalent toga da vam neko na ulici priđe, iz čista mira pljune u lice, opsuje vam mater i onda vam još odvali šamarčinu. Drugi razlog je izvorno štivo. Knjigu Maksa Bruksa (za slabije obaviještene, to je sin Mela Bruksa) nisam čitao, jedno poglavlje objavljeno u <em>Emitoru </em>bilo je dovoljno da me zgrozi. Ta ljigava američka militaristička patetika, pa oduran način pripovijedanja koji se kao sastoji od direktnih svjedočenja aktera priče (sjajan način da se zamaskira nedostatak spisateljskog talenta, isto ko kad snimate faund futidž film pa smatrate da ne morate da se gnjavite sa osvjetljenjem, kadriranjem, režijom, scenarijem i sl.) a opet obiluje frazama kao što je "jutarnje sunce", sve to je vjerujem čak i osobama sa mnogo izdržljivijim stomacima nego što je moj bilo dovoljno da autoru knjige poruče "Bitch, please!" i da istu zafrljace u kamin. Ili izbrišu s Kindla.<br />
<br />
To je naravno sve bilo prije nego što sam odlučio da lansiram smakosvjetovni blog. Sad naravno nemam kud - bitnost te knjige kao kulturnog fenomena nemoguće je negirati, tako da sam prinuđen da je pročitam.<br />
<br />
For better or for worse (uglavnom vjerovatno for better), kažu da u scenariju za film na kraju nije ostalo skoro ništa od knjige. Kada sam konačno nakon posjete hramu Šaolin i razgovora sa Dragom Plečkom postigao unutrašnji ekvilibrijum i prihvatio činjenicu da je film PG-13, odlučivši da se koncentrišem na eventualnu atmosferu i akciju umjesto na eksplicitno klanje koje inače uvijek željno očekujemo od ovakvih filmova, uklonjena je i posljednja prepreka, te sam se podvrgao gledanju tog čuda koje se zove <em>Njorld Njar Z.</em><br />
<br />
Odma da kažem sljedeće: Posmatrajući srednju vrijednost prve i druge polovine, može se reći da je film sasvim solidan i bolji nego što sam očekivao. Nažalost, pošto je prva polovina nabijena odlično režiranom spektakularnom akcijom, pucnjavom i sjajno dočaranim apokaliptičnim haosom, a druga uglavnom spora, rastegnuta, patetična i naporna, tu negdje možemo da uturimo onu briljantnu srpsku narodnu mudrost o kupusu i mesu koji zajedno daju sarmu.<br />
<br />
Glavni lik, u tumačenju tugaljivog Breda Pita, koji je bio i jedan od producenata filma, pa je shodno tome glavnu ulogu dodijelio samom sebi, dakle taj glavni lik je nekadašnji operativac Ujedinjenih Nacija, a sada full-time ćaća koji vodi računa o svojoj dječurliji dok mu je žena na poslu. Ni u jednom trenutku nas ne informišu šta je on tačno radio za te Ujedinjene (abomi)Nacije i zbog čega je toliko značajan. Elem, kako je to već tradicija, uvodna špica sadrži montažu nekakvih predapokaliptičnih kadrova vojsoverovanu izvještajima o nekakvoj infekciji. Na samom početku, Bred Pit i njegova familija zapadaju u gužvu u saobraćaju koja se ubrzo izrodi u fantastičan ludački haos koji zaziva u sjećanje bolje trenutke filma kao što <em>su Kloverfild </em>i <em>Konačno odredište 2</em>. Auti naslagani jedni na druge, gaženje svega živog, pa onda još i brzotrčeći zombiji, sve to sjajno izgleda i bolji uvod teško da je moguće zamisliti (zapravo, moguće je - sa R rejtingom, imali bismo mnogo više krvi, crijeva, rascopanih glava i prosutih mozgova, al ne možeš imati sve u životu).<br />
<br />
Pit i njegova familija nekako uspiju da se iskobeljaju iz haosa i on stupa u kontakt s nekim crncem koji je valjda veza sa njegovim UN danima i ovaj mu sredi dolazak nekakvog helikoptera na vrh neke zgrade. Nakon dugotrajne jurnjave kroz zgrade, makljanja i puškaranja sa zombijima, uspijevaju da se u posljednjem trenutku utovare u taj helikopter, koji ih odvuče na neki nosač aviona u Tihom okeanu, koji je valjda sad glavna baza tog dijela ljudskog roda, jer se tu saznaje da je većina država otišla dođavola zahvaljujući infekciji.<br />
<br />
Ali avaj, oš ti vjerovat crncu! Ispostavlja se da glavešine nisu izvukle Pita na lijepe oči, plavu kosu i ulogu u Troji, već da planiraju da ga pošalju na ultraopasan zadatak u Južnu Koreju, gdje treba da bude pratnja nekom balavom doktoru koji planira da nađe uzrok zaraze i eliminiše istu. Pit na početku odbija, ali onda mu zaprijete da će zajedno sa familijom da ga bace u more ajkulama, tako da je prinuđen da pristane. Lijepa riječ i gvozdena vrata otvara, što kažu.<br />
<br />
Samouvjereni mladi doktor gine na licu mjesta, a nesrećom po Pita i njegovu familiju (a srećom po nas), ispostavlja se da po dalje informacije mora da leti u Jerusalim jer mu je bezubi Dejvid Mors saopštio da se tamo nalazi nekakva likčina koja kao nešto zna. Pit leti tamo i otkriva da su se lukavi Jevreji odlično spremili za invaziju zombija spektakularnom zidčinom visokom nekoliko desetina metara, koju su naslagali svuda oko Jerusalima, tako da je to sad kao nekakva bezbjedna zona u koju primaju ljude iz cijelog svijeta. Ali oćeš đavola - pokazuje se da zombiji, umjesto da budu individualci kao ljudi, funkcionišu kao neki ogroman multitijelni organizam, tako da smišljaju ingeniozan plan za prelazak pomenutog zida. Tu slijedi sljedeća spektakularna dionica gdje gomila zombi tijela pada s ogromne visine i razbija se o beton, ali poneki ostane "živ" (ili kako se već kaže za zombija), tako da vrlo brzo od te bezbjedne zone ostane jedno veliko ništa. Moram priznati da sam bio apsolutno impresioniran scenama u kojima siroti jevrejski vojnici uzaludno ispaljuju metke u zastrašujuće ogromnu zombi masu. <br />
<br />
Pri bjekstvu iz Jerusalima, Pit i njegova novostečena jevrejska sajdkikica uspijevaju da se ukrcaju u avion kojim pilotira Nikola Đuričko. Iako je normalnom čovjeku to sasvim dovoljno kao nagovještaj katastrofe, Pit želi da bude apsolutno siguran da će sve da ode do đavola, te počne da baca bombe i puca po avionu, tako da se ovaj sruši i na kraju svi izginu osim samog Pita i te njegove sajdkikice.<br />
<br />
Tu se kvalitet filma naglo sroza. Slijedi mirniji dio u Velsu, koji se odnosi na traženje lijeka, patnje zbog odvojenosti od porodice i slične gluposti, dobijamo rješenje koje je vrlo kretenski jednostavno i na kraju bljutavo patetični poluhepiend koji možda nagovještava a možda i ne eventualne nastavke. Neću reć da je to skroz dosadno, ali jednostavno mi nije jasno da neko može tako da dramaturgiše film da akcija i spektakl idu dopola, a baljezganje odpola. Valjda bi trebalo da je obrnuto, ako baš ovo drugo <em>mora </em>da postoji. <br />
<br />
Dakle, sve u svemu, nije to nimalo negledljivo, čak zaslužuje umjerenu preporuku, ali mislim da je vrijeme da se tu stane. Ovaj film sa svojih dvjesto miliona čak ni u najboljim dijelovima ne postiže ni djelić atmosfere npr<em>. Zore mrtvih</em>, a ako sad zombiji postanu nekakav mejnstrim (kao što se po nesreći desilo s vampirima) i svaka budala počne da snima PG-13 filmove s njima, eto nama vrlo brzo novog serijala StefEni Majer, a onda stvarno nisam odgovoran za svoje postupke.<br />
<br />
I da se vrate sporokrećući zombiji! </div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-85386760009380212992014-02-18T07:00:00.000-08:002014-03-09T06:29:39.798-07:00Dead Set (2008)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrPeUYhZzgUBPFpsr6tt4w3j0HqD8IGvbVq5AIL4ecMkSowt5szwX7PGfxmLy-Ox456DIBv9Z9f8I4iS1cTzWLPdOXFgQV8ofzyhik0pDQzNKc4mIK9mprP4Ay-NnTCVh32iu3MWDEInE/s1600/dead_set.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrPeUYhZzgUBPFpsr6tt4w3j0HqD8IGvbVq5AIL4ecMkSowt5szwX7PGfxmLy-Ox456DIBv9Z9f8I4iS1cTzWLPdOXFgQV8ofzyhik0pDQzNKc4mIK9mprP4Ay-NnTCVh32iu3MWDEInE/s1600/dead_set.jpg" height="200" width="135" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Yann Demange</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Charlie Brooker</em><br />
<em></em><br />
<strong>Trajanje: </strong><em>5 epizoda, ukupno 141 minuta</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Sudeći po onom što možemo da pročitamo na IMDb-u, ova serijica zvuči prilično originalno - zombi apokalipsa izbija tokom sezone Velikog brata i dok pošten svijet napolju gine, ukućani pojma nemaju o svemu što se dešava. Da je ovo stvarno ovako, bilo bi fenomenalno - čitav svijet odlazi dođavola, dok grupa imbecila nastavlja sa svojim glupiranjima, besmislenim raspravama, tuširanjima i privatavanjima. Nakon nekoliko nedelja ponestane im hrane, a i javlja se neobičan nedostatak komunikacije s druge strane. Nekako uspijevaju da se iskobeljaju iz kuće, samo da bi otkrili horde zombija koje ih željno čekaju za ručak. How cool is that?</div>
<div style="text-align: justify;">
<a name='more'></a><br />
</div>
<div style="text-align: justify;">
Nažalost, ovaj koncept odlazi u vodu već u prvoj epizodi, jer se paćenici unutra vrlo brzo informišu o dešavanjima napolju. Pošto je to mjesto vrlo dobro zabarikadirano, ubrzo im se pridruže i još neki preživjeli spolja, tako da se sve vrlo brzo pretvara u tradicionalnu priču o opsadi, koju od niza zombi filmova koje gledamo posljednjih godina razdvaja samo činjenica da je u pitanju TV mini-serija (i, da ne griješim dušu, fakat je da je realizacija daleko iznad prosječnog niskobudžetnog filma).</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Scenarista Čarli Bruker i njegova ekipa ciljali su na što je moguće autentičniji BB "ugođaj", tako da je kuća vrlo vjerno rekonstruisana, likovi su prilično autentično idiotski, u sporednim ulogama pojavljuju se neke real-life njuške (npr. voditeljka Davina MekKol i neki učesnici u to vrijeme posljednje BB sezone) a scena izbacivanja je snimljena tokom stvarne scene izbacivanja negdje za vrijeme devete sezone. Poezija. </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
U prvoj epizodi upoznajemo se sa protagonistima i to je jedan od onih frustrirajućih uvoda kad vas odmah mlatnu u glavu sa petsto različitih likova koji su svi u nekakvoj žurbi i viču i psuju i dok ti pohvataš ko je ko, pola njih izgine. Srećom. Uglavnom, pored samih učesnika, izdvajaju se producent Patrik, zatim nekakva Keli (glumi je kćerka Reja Vinstona) za koju nije baš najjasnije šta radi (osim što raznosi kafe okolo), te njen momak koji je sa nekom svojom sajdkikicom udaljen nekoliko desetina milja od Kuće i pokušava da se dokopa iste da bi našao svoju curu, nesvjestan fakta da ga ta kozurina vara s nekom antipatičnom kretenčinom s posla. Nije mi jasno zašto je ubačen taj ionako vrlo kratki i tupavi sabplot koji ni najmanje ne utiče na dalji tok radnje, osim što anulira eventualne gledaočeve simpatije prema glavnom liku.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Ubjedljivo najinteresantniji lik ovde je pomenuti Patrik, neka vrsta producentskog Ala Sverindžena, bezosjećajno i bezobrazno krme koje se ni u jednom trenutku ne ustručava u izražavanju prezira prema ostalim likovima. Naravno, psuje kao kočijaš, vrijeđa sve oko sebe i ubjedljivo je najsimpatičniji lik u seriji. Dodaci na DVD-u, naročito dijelovi u kojima se pojavljuje sam Čarli Bruker, navode me na misao da ovaj lik ima dosta autobiografskog u sebi. </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Tretman apokalipse je zadovoljavajući, u smislu da autori nisu zagrizli više nego što mogu da progutaju. Jasno je da u jednom ipak ne pretjerano budžetnom projektu kao što je ovaj nećemo vidjeti masovna pustošenja kao npr.u <em>28 Days/Weeks Later</em>, ali naglašen osjećaj propadanja ipak je prisutan. Dešavanja su uglavnom smještena oko kuće Velikog brata i tu u nekoliko navrata možemo da vidimo vrlo lijepe gomile zombija koje navaljuju na kapiju u namjeri da je probiju.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Specijalni efekti su vrlo dobri, naročito u kasnijim epizodama, kada klanje, komadanje i raspadanje postaje znatno eksplicitnije. Mislim da će svaki pravi ljubitelj zombi masakra biti zadovoljan scenama u kojima zombiji grizu grkljane ili proždiru žrtve koje se još koprcaju. Nažalost, solidan dio ovoga snimljen je na potpuno idiotski način, sa groznom drmajućom kamerom kakve bi se postidio i Lars fon Trir, koja se tokom akcionih scena trese ko da je na boks meču protiv Lenoksa Luisa. Ne treba uopšte napominjati da tu vidimo samo pokoji kratkotrajni bljesak krvi i iznutrica, dok se ono najinteresantnije dešava negdje okolo. Nejasno je zašto su se autori opredijelili za ovu varijantu, da li nisu imali povjerenja u specijalne efekte ili nisu htjeli da podilaze sadističko-voajerskim nagonima publike (mada se onda postavlja opravdano pitanje za koga su ovo uopšte snimali) ili im je opravdanje navodno frenetičan tempo svega, pošto su ovde, je li, u pitanju brzotrčeći zombiji a la <em>Dawn of the Dead </em>rimejk, tek stvari stoje tako kako stoje i to je zapravo jedina velika mana ovog projekta. </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Oni koji se nekim bizarnim slučajem opredijele da nabave legalno DVD izdanje mogu da vide izbrisane scene, intervjue sa ekipom (najzanimljiviji su sam Bruker i lik koji glumi Patrika) i prikaz kako su se SFX majstori pozabavili pojedinim krvavim scenama.</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-7917493458813993142014-02-16T08:33:00.001-08:002014-02-16T08:33:09.386-08:00Dr. Plonk (2007)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1pNzd6Hi-V9L0Ew3cIZ95kYfAHy0PyFLFYUzALHqjLUVHp-zovSN7CSPGCgr5Rh0pGDLwdGahFuUAejffX03fdMdO9ELPPkkq5jiw3YiaoY8DVtvIMG4FolJmbCIIqMOpDYCFlsmu_18/s1600/dr_plonk.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi1pNzd6Hi-V9L0Ew3cIZ95kYfAHy0PyFLFYUzALHqjLUVHp-zovSN7CSPGCgr5Rh0pGDLwdGahFuUAejffX03fdMdO9ELPPkkq5jiw3YiaoY8DVtvIMG4FolJmbCIIqMOpDYCFlsmu_18/s1600/dr_plonk.jpg" height="200" width="138" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Rolf de Heer</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Rolf de Heer</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;"></span></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Dr Plonk je briljantni pronalazač iz 1907. godine koji u trenutku
inspiracije uz pomoć čitavog niza komplikovanih matematičkih formula (u kojima
uglavnom figurišu nekakve sume i neki integrali) dolazi do jezivog zaključka –
smak svijeta će da se desi u 2008. godini, osim ako se nešto hitno ne poduzme
po tom pitanju. Odlazi pravo do predsjednika Vlade, koji mu naravno ne vjeruje
ni riječ. Čak štaviše, on i njegovi ministri svojski ismiju doktora Plonka.
Zbog toga naš heroj, uz pomoć svoje debele žene, psa Tiberijusa i gluvonijemog
i nesposobnog pomoćnika Paulusa, konstruiše vremeplov pomoću kojeg odlazi pravo
u 2007. godinu u nastojanju da nađe dokaze za svoju tvrdnju. Naravno, kad
modernim ljudima pokuša da objasni za smak svijeta, suočen je sa još gorim
ismijavanjem nego u svoje vrijeme.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Pošteno govoreći, ovaj film uprkos svom podnaslovu («A film about the
end of the world») ima malo toga zajedničkog sa smakom svijeta. Istina je da je
osnovna tema pokušaj dobrog doktora da pronađe dokaze da će svijet da propadne
za godinu (ili 101 godinu, zavisno od toga u kom smo vremenskom periodu) dana,
ali to je samo podloga za seriju čarličaplinovskih gegova sa sve šutanjem u
dupe i ostalim neizbježnim sastojcima. Čarličaplinovskih? Da, zaboravio sam da
spomenem da je <i>Dr Plonk</i> nijemi crno-bijeli film. E sad, što se tiče
nijemih filmova, tu nisam baš osobit stručnjak, ali koliko se meni čini,
režiser Rolf de Heer je uspio da, u saradnji sa svojim (odličnim) glumcima, da
lijepu posvetu toj filmskoj epohi. Odnosno, što je mnogo bitnije – uspio je da
napravi <i>dobar</i> film. Ne mogu reći da me je i u jednom trenutku stomak
bolio od smijeha, ali je film u svakom trenutku vrlo zabavan i ti vizuelni
gegovi sjajno funkcionišu. Npr. Vremenska mašina je neka grdna retro
skalamerija sa retro ručkama, zupčanicima, cijevima i sl., a dobri doktor se iz
jedne u drugu vremensku epohu seli u nekoj drvenoj skalameriji koja je zapravo
čisti mrtvački kovčeg. Inače, mašina ima alarm u vidu zvonceta, tako da čim
doktor u 2007. upadne u nepriliku, potegne uže u svom kovčegu i tako alarmira
Paulusa, koji momentalno povuče ručku i vrati doktora u sadašnjost (tj.
Prošlost). Jedini problem pri tome je što je doktor zaboravio da je Paulus gluv
:-), što dovodi do niza komičnih situacija.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Times New Roman","serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Sam smak svijeta nije detaljnije razmatran – ni
u jednom trenutku nam nije objašnjeno kako je to doktor došao do svoje magične
formule, niti na koji to konkretno način bi svijet trebalo da rikne. Ako film
ima neku dublju poentu osim da bude vrlo zabavan i duhovit, to je (bar se meni
tako čini) da će smak svijeta da nastupi jer su ljudi zapravo nevjerovatno
glupi. Doktor, iako je genije, na svakom koraku je izložen podsmijehu, a pred
kraj filma ga čeka i strpavanje u tamnicu. U sadašnjem vremenu svi ljudi su
zauzeti isključivo buljenjem u televizore (na kojima se, iz nekog razloga, vrti
nekakav trejler or something pod nazivom «The End of the World»), što dobri
doktor vidi kao jedan od pokazatelja da će sve da propadne. Možete cinično da
konstatujete kako je ta tematika o zlosti televizije već toliko izmlaćena da
postaje neukusno potezati je i bićete u pravu, ali napominjem da je poruka (ako
je uopšte i ima) u potpunosti podređena vizuelnim gegovima. Dakle, lijepo se
opustite i uživajte u duhovitom filmu i odličnoj muzici (!).</span></span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-18752102952198552132014-02-14T15:56:00.000-08:002014-02-14T15:56:08.714-08:00She (1983)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg99PYREPAX8VSi-vWGRxi6Zn-IHLkksOO12O8SeS-uAiX9Eu39VxoTynNXgjYXCD3x60CTyWrV75Lmo2UL8RPcH01Go528x_ndxwcvvw9NT9Sav-F5yqgyYGird8CKPGs9wJqTtEEqED0/s1600/she_1983.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg99PYREPAX8VSi-vWGRxi6Zn-IHLkksOO12O8SeS-uAiX9Eu39VxoTynNXgjYXCD3x60CTyWrV75Lmo2UL8RPcH01Go528x_ndxwcvvw9NT9Sav-F5yqgyYGird8CKPGs9wJqTtEEqED0/s1600/she_1983.jpg" height="200" width="133" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Avi Nesher</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Avi Nesher</em>, <em>H. Rider Haggard </em>(knjiga)<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Film. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">„Šta film?“ pitate se vi.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Ne znam, ali rečeno mi je da to stavim kao
početnu rečenicu ovog teksta. Za detalje se obratite Sonji Rapajić. Što se tiče
<i>She</i>, u pitanju je jedna apsolutno urnebesna papazjanija od filma uz koju
sam neizmjerno uživao. Da ste upali negdje na pola filma i bacili pogled,
sigurno biste se mogli zakleti da je režiser Džim Vinorski ili neko od te
klike, međutim autor je actually nekakav Avi Nešer, autor filma <i>Doppelganger
</i>(sa Dru Berimor), a koji danas snima raznorazne critic-friendly dramurde sa
odličnim ocjenama na IMDb-u. Go figure.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Ono što nam je šarmantni Jevrejin servirao
ovom prilikom jeste ko zna koja po redu adaptacija knjige <i>She </i>H. Rajdera
Hagarda. Knjigu nisam čitao, niti sam gledao neki od filmova zasnovanih na
njoj, ali koliko sam mogao da iskopam na Internetu, Avi je iskoristio samo
osnovni motiv i na njega nakalemio gomilu budalaština koje je sam smislio. <i>Ona
</i>kombinuje motive dva vrlo popularna motiva iz osamdesetih, a to su
madmaxolika postapokalipsa i mač i magija. I dok posljednjih godina
postapokaliptični filmovi raznorazne sorte niču kao pečurke poslije kiše, <i>sword
& sorcery </i>zezalice su odavno otegle papke, bar u onom obliku u kom ih
znamo iz osamdesetih godina. Međutim, to je već tema za neku drugu priču.
Karakteristika ovog filma jeste da je u pitanju niz sumanutih avantura vrlo
labavo povezanih okvirnom pričom u kojoj nekakav heroj plavušan sa svojom
malobrojnom klikom ide da se obračuna s teroristima koji su mu kidnapovali
sestru.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Kad kažem „sumanutih“, to nije tek ukrasa
radi. Sam početak filma je vrlo blesav, sa napadom pljačkaša među kojima ima
srednjevjekovnih vitezova, bajkera sa nacističkim simbolima i raznih drugih
kreatura, a kad počne potraga za herojevom sestrom, protagonisti upadaju u niz
neprilika od kojih je svaka sljedeća bizarnija od prethodne. Imate recimo hipi
komunu u kojoj svi hodaju obučeni kao stari Grci, s tim da se po noći
pretvaraju u vampire, zatim kult koji kao božanstvo slavi nekog ludog manijaka koji
može očima da pomjera predmete i ljude (uz nezaobilazne zelene zrake iz očiju)
a simbol su mu srp i čekić, zatim ludi naučnik i njegov asistent – bradati
rmpalija obučen kao balerina, dakle ne baletan nego upravo balerina, sa
suknjicom i svim što uz to ide. Zašto? Eto zato. I nisam još ni trećinu svega
nabrojao. Zapravo u ovom filmu skoro ništa nema veze ni sa čim, tako da komotno
možete da propustite pola sata i kad se vratite dovoljan vam je jedan pogled da
ustanovite da je i dalje u toku potraga za sestrom i da bez problema možete
opet da se uključite. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Inače, <i>Ona </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>je boginja nekog ženskog plemena nalik na
Amazonke, s tim da je nejasno zašto je nazivaju boginjom jer ne demonstrira
apsolutno nikakve supermoći. Na početku Ona i njeno pleme zarobe heroja
plavušana i njegovog moronskog sajdkika (heh, ko da „heroj“ nije moron...),
podvrgne ih nekim mučenjima, a onda im se iz čista mira pridruži u potrazi.
Zašto? Eto zato. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Filmu se mora odati priznanje i što kraj ne
da je potpuno u skladu sa budalaštinama koje su se dešavale ranije, već ih u
dobroj mjeri i nadmašuje. Dakle, kad se naša nesrećna grupa konačno dovuče do
grada u kom su nastanjeni oni pljačkaši, teroristi ili šta su već, momentalno bivaju
uhvaćeni i poslani na neki turnir gdje treba da se bore do smrti. Gazda
terorista je neki idiot sa metalnom maskom veličine osrednjeg televizora, koji
kao nadgleda te borbe. Čim otkrije da su među borcima neki koji su tu došli
specijalno da mu učine zlo (uključujući Nju, zakletu mu neprijateljicu), on
ih... pobije? Ne, on ih pusti da idu. Zašto? Eto zato. Međutim, pravi kicker
slijedi odmah nakon toga – tužni heroji izlaze van grada razočarani što će ovaj
da pošalje svoje najbolje ratnike u Njeno selo i što će tamo sve da pobiju
prije nego što Ona i ostatak ekipe stigne da se vrati. A onda grupica (koja je
u tom trenutku sastavljena od ukupno četiri osobe) ipak odlučuje da se bori i
da pokaže tim teroristima koji već godinama terorišu čitav postapokaliptični
svijet ko je gazda.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">Naime, upravo van gradskih vrata nalaze se
pogodno rasuti raznorazni predmeti koji su dušu dali za postavljanje zamki. I
tako naši fino iskopaju rovove, postave neke mine, barikade i ko zna kakva još
čudesa. Naravno, ljubazni teroristi su sačekali da oni sve ovo lijepo postave i
montiraju i onda su sa ogromnim entuzijazmom istrčali kroz gradska vrata samo
da bi ih tamo dočekala naša <i>četiri </i>heroja (tj. dva heroja i dvije
heroine) i razbili u paramparčad.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-style: italic;">I sve je to lijepo, svijet je spašen, bla bla
bla, sad je vrijeme da dođe do konkretizacije ljubavnih tenzija koje se
obligatorno provlače kroz čitav film. Herojev sajdkik je od početka pikirao na
Njenu sajdkikicu, a heroj na Nju (i Ona na njega). I tako se dvoje sajdkika
smuva, međutim kad je došao red na Nju i heroja, oni se samo nešto tugaljivo
gledaju i onda ta budala otplovi sa svojom sestrom i ostavlja Nju uplakanu i
nas bez hepienda. Zašto? Eto zato. I muzika, koja je do tada bila klasičan
kosati cheesy hard rok, naprasno postaje nekakva tugaljiva srcedrapajuća
balada. Čista poezija. Na YouTubeu možete naći nekoliko scena iz ovog filma,
uključujući klasični obračun na mostu pred kraj filma, mada bih vam ipak
savjetovao da pogledate cijeli film. Vampiri, telekinetički komunista sa svojim
kultom i masa drugih nepomenutih stvari previše su dobri da bi se mogli
adekvatno opisati riječima. Kad već spomenuh muziku, moram priznati da sam se
ne malo iznenadio kad sam vidio da ju je radio legendarni Rik Vejkmen, jer ipak
takav sir nisam od njega očekivao.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-91159645748983377572014-02-08T03:25:00.001-08:002014-02-08T03:25:38.186-08:00The Last Woman on Earth (2006)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8RS6RnNo6MPQWlzdnr2-k456QYjzv29iwZ9ZXqJLdBhcwTAM-Sql05Q8ejM8BGf5WzOB6QRHRry8x8D6_C8CbeICRiM5s43IDKR732aM4xmwYlPvAXK5_Bu89wiw7ZkrwluddIb_eNUg/s1600/last_woman_2006.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8RS6RnNo6MPQWlzdnr2-k456QYjzv29iwZ9ZXqJLdBhcwTAM-Sql05Q8ejM8BGf5WzOB6QRHRry8x8D6_C8CbeICRiM5s43IDKR732aM4xmwYlPvAXK5_Bu89wiw7ZkrwluddIb_eNUg/s1600/last_woman_2006.jpg" height="200" width="128" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Stephen Sprinkles</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Stephen Sprinkles</em>, <em>Jason Schachat</em>, <em>Christopher J. Garcia</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
Ovo u svakom slučaju ne treba pobrkati sa istoimenim filmom Rodžera Kormana - u pitanju je relativno frišak kratki film o ženi koja stiže na posao i otkriva da tamo... gasp... nema nikoga! Kao i svakom pravovjernom ljubitelju apokalipse, prva misao joj je da je posljednja žena na planeti. Ali šta se stvarno desilo?</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Što zamjeram ovom filmu jeste nedostatak realističnosti - mislim da bi svaka mlada žena u kasnim dvadesetim koja drži do sebe u ovakvoj situaciji iskoristila priliku da <em>streakuje</em> kroz firmu. Cura iz ovog filma uludo troši dragocjene minute na početku i taman kad krene prava zabava ("I am your Amazon Queen!"), film se završi.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pošto je autor bio ljubazan da ovo turi na JuTjub, evo vam kompletnog filma dole, a ako nekad taj JuTjub propadne, ostaće ovaj besmrtni rivju. A osim toga imam film na hard disku. A sad se gubite odavde. Treba da idem da doručkujem. Uzeću pahuljice sa tamnom čokoladom. To se lako pravi, samo saspeš pahuljice u zdjelu i dodaš mlijeko.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.youtube.com/embed/MZe9Uou5iFQ?feature=player_embedded' frameborder='0'></iframe></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-74550466403774707492014-02-07T13:25:00.002-08:002014-02-07T13:25:30.977-08:00I Am Legend<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuOYxpAUMIdIewfoNbZzfoufyAT8XjewFR8IqpyZuENQnLL7ptMiF498Tct7XDXCj-xX4mow34jH_GvCOJqYBp1jz4x6zpoGn4zSGO4bsFKAtl5D-zjc9lHppImNWA7SHtAOeu_6U4lmI/s1600/i_am_legend.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuOYxpAUMIdIewfoNbZzfoufyAT8XjewFR8IqpyZuENQnLL7ptMiF498Tct7XDXCj-xX4mow34jH_GvCOJqYBp1jz4x6zpoGn4zSGO4bsFKAtl5D-zjc9lHppImNWA7SHtAOeu_6U4lmI/s1600/i_am_legend.jpg" height="200" width="124" /></a></div>
<strong>Autor: </strong><em>Richard Matheson</em><br />
<strong>Godina objavljivanja: </strong><em>1954</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<em>Ja sam legenda </em>je knjiga sa najboljom idejom u istoriji svemira - prati dogodovštine posljednjeg živog (naime: normalnog) čovjeka u svijetu koji su okupirali vampiri. Noću kulira u svojoj kući koju je pretvorio u antivampirsko utvrđenje, a danju surfuje po gradu i okolnim mjestima, pronalazi legla gdje vampiri provode svoj dnevni san i nemilosrdno ih rastura kočevima (kocima? kolcima? kolčevima?) kroz srce. I kako ovako nešto može da ne bude najbolja stvar na svijetu?</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Stvari se nažalost komplikuju tužnom činjenicom da je taj posljednji preživjeli čovjek kreten. Dotični, koji se odaziva na ime Robert Nevil, provodi i dane i noći u kuknjavi, alkoholisanju, patetisanju i samosažaljenju. Razumijem ja da nije lako biti posljednji preživjeli (TM), ali dozvolićete, to nije opravdanje da se bude krelac. Dejv Lister je takođe posljednji živ čovjek, pa je opet sjajan lik. Istina, on ima neko društvo, ali ekipa koja ga okružuje je vjerovatno još gora kletva od potpune usamljenosti. Ili Zak Hobson u <em>Tihoj Zemlji </em>(mislim na film, knjigu nisam čitao) - taj je svoje usamljeničke dane provodio držeći govore pred kartonskim figurama poznatih ličnosti, oblačio se u žensku odjeću, jurcao okolo u spavaćici sa sačmarom, svirao saksofon i sl. i praćenje njegovih dogodovština je bilo vrlo zabavno. Čak i kad nakon duge usamljenosti Nevil naleti na živu pripadnicu suprotnog pola, opet mu nešto smeta i ko kakva tetka zanovijeta oko muzike koju ova sluša. </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Sve ovo ne bi bilo veliki problem (dobro štivo ne mora obavezno da bude zabavno, i obrnuto) da nam vajni pisac usamljenost glavnog lika ne prikazuje isključivo kroz prizmu nedostatka seksa (!). Da, istina je - dok se oko kuće skupljaju krvožedne kreature koje žele da mu rascopaju glavu i napiju mu se krvi, Robert Nevil pati što nema s kim da se vata. Pa se onda tamo pojave i nekakve vampirske ženturače koje se nešto kao lascivno uvijaju i izazivaju ga, a onda on to ne može više da izdrži, pa pojača muziku, pa cuga, pa cmizdri, pa razbija stvari po kući... Čovjek se ozbiljno zapita s koje planete potiče autor koji može da napiše nešto u ovakvoj mjeri imbecilno. Na stranu što teško da bi bilo kome ko nije umno poremećen uopšte bilo do seksa u situaciji u kojoj je bukvalno u svakom trenutku životno ugrožen - čak i onda nekoliko trenutaka druženja sa omiljenim časopisom efektno bi riješilo problem. Metison ovakvo rješenje potpuno ignoriše, što nas navodi na misao da ili je radila autocenzura ili je lud ili je mladost proveo u nekoj vrlo strogoj religioznoj komuni.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Šta god da je uzrok, fakat je da je što se ovog tiče knjiga već na samom startu bacila svaki kredibilitet kroz prozor. Tretman vampira nije ništa bolji. Dobar komad knjige odvojen je na pokušaje da se vampiri i njihovo ponašanje naučno objasne. Budalaština prve vrste, a pored toga i potpuno neizvodljiva. Na kraju, Metisonovo ultragenijalno rješenje svelo se na to da bijeli luk smeta zato što je antibiotik (ajde!), kolac sam po sebi nije značajan (zapravo bilo kakvo ranjavanje vampira vodi do podivljavanja nekakve bakterije koju oni nose u sebi, tako da je ta bakterija ono što ih uništava), a ono sa čim nije uspio da se izbori (a to je skoro sve ostalo) na kraju je "objašnjeno" psihološkim razlozima. To je ono što često možete da čujete od doktora kome se žalite na neki problem, a on ne zna rješenje i malo ko u tom trenutku ne poželi da doktora odalami po tikvi. Uglavnom, na kraju pod teretom ovih "naučnih" "objašnjenja" malo šta ostade od pravih vampira. Metison ih naziva vampirima, ali to su zapravo više zombiji, mada nisu sasvim ni oni. </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Bilo kako bilo, Robert Nevil obogaćen znanjima sakupljenim iz biblioteke postaje dosta efikasan vampiroubica (ali ne manji gnjavator) i ubrzo naleti na naizgled potpuno normalnu ženu, čije prisustvo mu je vrlo sumnjivo. Oni budu zajedno nekoliko dana, a onda ga ona odalami toljagom po tikvi i ode. Zlobnici bi rekli - ništa neobično, s obzirom na to kakva je to pegla od čovjeka, ali razlog je potpuno drugi. Ta žena je imala mračnu tajnu koju je Nevil otkrio.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Od ovog trenutka slijede spojleri koji će da spojluju kraj knjige. Ako je niste čitali, a toliki ste mazohista da to planirate, preporučujem da preskočite ostatak teksta. Dakle, spojleri:</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Kao što znamo, ispostavlja se da je Rut (jer to je ime pomenutoj curi) predstavnica nove klase vampira, koja planira da formira novo društvo, jer je dotadašnji čovjek postao <em>obsolete</em>. Oni Nevila posmatraju kao prijetnju i kao čudovište, što je sasvim normalno, međutim nije normalno s kakvom lakoćom on sve to prihvata. Njegova pomirljivost i isprazno filozofiranje kojim opravdava svoju nesposobnost iritantniji su čak i od njegove polne nezrelosti i kuknjave za pokojnom ženom. Nemojte me držati za riječ, ali mislim da je to rekao Vinston Smit u <em>1984, </em>otprilike da se zna šta je normalno i da je to tako pa taman čitav svijet radio suprotno. Nevil prihvata vampirsku vladavinu jednostavno zbog fakta da su oni u datom trenutku jači. To je ko kad bi onaj nesretni pajkan iz <em>Wicker Mana </em>na kraju rekao "Ma znate šta vi pagani, vi ste skroz okej likovi, ja sam kriv što ste me strpali u ovu bizarnu konstrukciju i oćete da me spalite". Knjiga završava riječima "Novi užas rođen u smrti, novo sujevjerje ulazilo je zauvijek u neprobojnu tvrđavu ljudskog roda. Ja sam legenda." Ma pitaj ti Petra Božovića šta si, kljusino jedna.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pored svega ovoga, knjiga sadrži tačno nula memorabilnih pasusa jer Metisonov stil pisanja je na nivou osrednjeg srednjoškolskog, tako da imam utisak da je on zapravo mnogo bolji kao scenarista nego kao pisac. Njegov uticaj na horor film i literaturu dvadesetog vijeka je neosporan, ali to ne mijenja činjenicu da je ova knjiga truba i da može da se voli samo na silu. Na kraju, da podsjetimo da postoji nekoliko njenih zvaničnih (i tovar nezvaničnih) filmskih adaptacija, koje su mahom skoro negledljive gluposti.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-68380474310852885332014-02-07T09:58:00.002-08:002014-02-07T09:58:55.101-08:00Last Night (1998)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7M9mb18NJZQ8VLCBGzMSZ64phzcj_Kp9Vk3iZJWXO47B62GzXq8W5xwtlrnpFbxouSxajJAlkFCxBecwM24c8V8oewxVBVrk1dB8ArOFNs97l67J8yJ2u5D5jH5Fe06tGs49x3OJtREo/s1600/last_night.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7M9mb18NJZQ8VLCBGzMSZ64phzcj_Kp9Vk3iZJWXO47B62GzXq8W5xwtlrnpFbxouSxajJAlkFCxBecwM24c8V8oewxVBVrk1dB8ArOFNs97l67J8yJ2u5D5jH5Fe06tGs49x3OJtREo/s1600/last_night.jpg" height="200" width="135" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Don McKellar</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Don McKellar</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Dođavola i k vragu! Tako sam želio da ovo bude jedan od najboljih filmova na svijetu i opet sam se razočarao. <i>Last Night </i>je na kraju balade ispao nešto što može a i ne mora da se pogleda A potencijal je bio neviđen – kanadski indie film o posljednjoj noći pred smak svijeta, sa svim major kanadskim facama u glavnim is sporednim ulogama (uključujući Dejvida Kronenberga). Aj min, kako to može da bude manje od fenomenalne genijalnosti???</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Odgovor je jednostavan: Ako ga napiše i režira neko kome bi mnogo bolje bilo da se drži onoga što zna da radi, a to je gluma. Ovde ćemo da napravimo malo poređenje – Edward Burns, koji mi je postao simpatičan nakon što sam pogledao <i>A Sound of Thunder</i>, zagorčao mi je život svojim ultimativnim remek-nedjelom zvanim <i>The Groomsmen</i>, zapanjujuće katastrofalnom dramurdom sa tako bezobrazno idiotskim scenarijem da sam se preko nekoliko puta crvenio u toku filma, ne vjerujući da je neko rekao upravo ono što je rekao. Taj film je naravno bio do poklopca pun poznatim glumcima (raspoređenim na potpuno pogrešne uloge) i mnogi «kritičar» sa IMDb-a ga je nazivao inteligentnim (sic!), duhovitim i ko zna šta još. A i Robert Reford himself je svojevremeno sa ponosom isticao kako je, eto, baš on na svom Sandensu lansirao Eda Burnsa, filmom <i>The Brothers McMullen</i>. Taj doduše nisam gledao, ali sam jednom na TV-u ukačio jednu scenu koja mi je bila sasvim dovoljna da procijenim njegov «kvalitet». Ukratko – Ede Burnse, drži se glume i pusti da scenaristi pišu scenarije, a režiseri da režiraju. Svako nek radi svoj posao. Kad mi rikne česma, ja se ne pravim pametan i pokušavam sam da je «popravim», već lijepo zovem vodoinstalatera, kome je to posao, te na kraju svi budemo veseli – on što me je olakšao za pare, česma što je proradila, a ja što mogu ponovo da pijem vodu.</div>
<br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Slučaj sa Donom MekKelarom, naravno, nije ni približno tako drastičan. MekKelar je ipak Kanađanin, što ga čini po defaultu inteligentnijim od prosječnog Amerikanca (ako vam se ovakvo disovanje Amerikanaca ne sviđa, možete da skočite znate već gdje). Tako i <i>Last Night</i> nije loš film na način na koji je recimo <i>Groomsmen</i> loš. Zapravo nije loš uopšte. Ali nije ni dobar. U suštini je vrlo teško odrediti šta ovaj film <i>jeste</i>.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Sama ideja je odlična – ali ispostavlja se, prije za kratki film nego za dugometražni. Dakle, šest je sati do kraja svijeta, nalazimo se u Torontu i pratimo nekoliko likova i način na koji preživljavaju posljednje sate. Ne pitajte kako dođavola ljudi znaju da će tačno u ponoć tog dana da nastupi smak svijeta jer nam se to bukvalno nijednom riječju ne objašnjava (ne moram ni da spominjem koliko je ovo odličan potez). Stvari su takve kakve jesu. Film sadrži dva glavna lika i brdo sporednih – glavni su sam Don MekKelar (u ovakvim prilikama kad imate lika koji piše i režira film i da glavnu ulogu samom sebi ne mogu da se ne sjetim sjajne scene u filmu <i>Ed Wood</i> kad se istoimeni hvali kako je i scenarista i režiser i glumac i producent) i Sandra Oh (kako god da se to čita). MekKelar je nekakav nedruštveni osobenjak koji je, ispostavlja se, pogođen smrću svoje žene (ni o tom, srećom, ne saznamo skoro ništa) i odlučuje da kraj svijeta dočeka sam, iako nakratko svrati na nekakvo porodično okupljanje kod roditelja. E sa takvim likom bih ja od prije desetak godina mogao da se identifikujem. Elem, on na toj nekoj simboličnoj proslavi Božića u krugu porodice izbaci nekoliko ciničnih komentara i u tom trenutku se čini da stvari obećavaju.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
S druge strane, Sandra Oh pokušava da se dokopa kuće, jer sa mužem ima dogovor da se zajednički samoubiju tačno u ponoć. Međutim, nikako joj se ne da – prvo joj ulična dječurlija demoliraju auto, pa onda ne može da nađe drugi, a ne može ni da dobije muža na telefon, te na kraju završava družeći se sa MekKelarom. Odmah da napomenem – Sandra (tako se zove i njen lik) je jedina osoba u filmu koja pokazuje išta što liči na emocije i ima ubjedljivo najbolju ulogu. Though that’s not saying much.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
MekKelarov lik je kilavac i mrljavac kakvog nema na planeti. Iako je on čvrsto odlučio da smak svijeta dočeka sam, vrlo brzo prihvata društvo u vidu Sandre Oh. Kad ga neki njegov kretenski prijatelj zamoli da imaju seks, on se nešto snebiva i mrljavi i kilavi i kenja, te “sviđaš mi se, ali nisam spreman”, te ovo, te ono,... pa se na kraju malo i ljubnu. Mislim, ne znam šta li se mota po glavi tom klipanu, ajd što je glumio dlakavog homića u onom filmu Atoma Egojana, al sad u film koji lično režira meće scenu gdje se ljubi s muškarcem. Btw, u filmu glumi i njegova žena, koja ima scenu seksa upravo s tim likom. Uglavnom, to ponašanje glavnog lika ne daje nam neki konkretan uvid u njegovu psihu, već samo želju da ga tresnemo toljagom po glavi.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Ostali likovi, osim već pomenute Sandre, pomena nisu vrijedni. Sure, zabavno je vidjeti sve te poznate glumce u nekim manjim ulogama, ali sve to nema apsolutno nikakvu poentu. Uzmimo tog lika što se poljubio s MekKelarom – apparently, on odlučuje da pred smak svijeta proba sve što u seksu do tada nije probao (a to je <i>mnogo</i>) – seks sa crnkinjom, seks sa djevicom, apparently očigledno i mutualnu masturbaciju s muškarcom (ako sam dobro skonto), a bogme i seks sa svojom profesoricom francuskog (!). Actually, ovo je zapravo toliko bizarno da je na neki ludački način i zabavno – tom liku se jednostavno žene koje traži pojavljuju pred vratima. Kako li dolazi do njih i odakle ih zna, pogađate, ne kaže nam se nijednom (napomena: ovo ne smatram nikakvom manom). Eto recimo scena kad se Genevieve Bujold pojavljuje u njegovom stanu – ispituje ga šta radi, kako je i tako to, pa se gledalac upita ko mu je ova, možda mama s kojom se dugo nije vidio, no onda lik kaže “Ajmo u spavaću sobu” i ta opcija momentalno otpada. Da je u pitanju profesorica francuskog saznajemo kad ih u bludnoj radnji prekine MekKelar zvonjavom na interfon i profesorica ga na izlasku ispita malo taj francuski. Posljednja koja je završila u njegovim šakama je nekakva radnica u nekakvoj plinskoj kompaniji. Gazda te kompanije je Dejvid Kronenberg, koji zove redom sve pretplatnike da ih pozdravi i informiše da će plin biti normalno isporučivan do smaka svijeta. Ko što rekoh, kako li je ona završila kod onog bludnika, možemo samo da bacamo pasulj.</div>
<br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Što se Dejvida Kronenberga tiče, ispostavlja se da je upravo on muž Sandre Oh (!). Kako to da nisu uspostavili kontakt telefonom (pogađate) nije baš najjasnije. Takođe nije baš sasvim jasno šta se tačno njemu desilo na kraju (ali to je namjeran ambiguitet). Elem, zanemarimo li poznatost glumaca (tu je još i Sara Poli, MekKelarova sestra, sa svojim tupavim momkom kog ko da su vremeplovom donijele iz neke serije iz pedesetih) svi ovi likovi su potpuno nezanimljivi. Okej, ovaj isprobava seks sa svim i svačim. So what? Okej, ovo dvoje oće da se ubiju međusobno. So what? Koga briga za sve to? Niko ne pokazuje nikakve prihvatljive emocije niti ima ikakvih detalja iz njihovih životnih priča koji bi eventualno mogli da nam zagolicaju maštu. Čak ni scena sa proslavom Božića u krugu porodice, koja je mogla i morala da bude čisti urnebes, bila je jednostavno mlaka i osrednja.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Što se tehničkih detalja tiče, interesantno je kako u Torontu uopšte ne pada noć, čak ni u ponoć. Takođe je interesantno to što se na centralnom trgu održava dernek povodom smaka svijeta. Dakle, ljudi su uglavnom pomireni sa sudbinom svijeta, ali nije to ona depresivna pomirenost iz <i>On the Beach</i>, već baš ko da im je potpuno svejedno zbog tog smaka svijeta jer će već za koji mjesec igrati u nekom novom filmu.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Suma sumarum – ovo je materijal za kratki film (koji bi sadržao samo dva glavna lika) koji je nesrećno produžen na dugometražni. Valja priznati da je posljednja scena ipak vrlo simpatična. All in all, ovaj film ni u kom slučaju ne ostavlja neprijatan ukus u ustima nakon gledanja. Problem je što ne ostavlja <i>nikakav</i> ukus.</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-38195407632079938042014-02-07T09:52:00.000-08:002014-02-07T09:52:11.545-08:00On the Beach<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZRKyydsKWXh2mQUkWLxmgqX5ZnB0UCMVCC_a6kXJ_nPYgAx2pLz_II0J0T_61mgKiHtk1ONpDOs9sQCTY6br-l2lmOc3Ym0j1ek5LaCfzvnk9I7XO20M9qYZLbV28OmsWQKzxFNKzokI/s1600/onthebeachb.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhZRKyydsKWXh2mQUkWLxmgqX5ZnB0UCMVCC_a6kXJ_nPYgAx2pLz_II0J0T_61mgKiHtk1ONpDOs9sQCTY6br-l2lmOc3Ym0j1ek5LaCfzvnk9I7XO20M9qYZLbV28OmsWQKzxFNKzokI/s1600/onthebeachb.jpg" height="200" width="135" /></a></div>
<strong>Autor: </strong><em>Nevil Shute</em><br />
<strong>Godina objavljivanja: </strong><em>1957</em><br />
<em></em><br />
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i></i> </div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i></i> </div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i></i> </div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i>This is the way the world ends</i></div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i>This is the way the world ends</i></div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i>This is the way the world ends</i></div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i>Not with a bang but a whimper.</i></div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Ove mudre riječi T.S. Eliota postavljene su kao nekakav moto na prvoj strani ove fenomenalne knjige (primjećujete već da objektivnost nije baš neka odlika ovog bloga, ali zato senzacionalnost i bombastičnost izražavanja svakako jeste) i to sa dobrim razlogom. Jer knjiga <i>On the Beach</i> govori upravo o tome, nejmli o kraju svijeta. I to upravo eliotovskom «whimper» kraju, u suprotnosti sa emerihovskim bangom.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Daklem, nekakav nuklearni rat (o kome se srećom vrlo malo govori) opustošio je čitavu sjevernu hemisferu, a i južnu čeka ista sudbina zbog radijacije koju vazdušna strujanja neminovno vuku prema jugu. Australija je posljednje utočište (dobro, <i>pret</i>posljednje ako uračunamo i Antarktik) živog svijeta, ali i njoj ostaje svega nekoliko mjeseci. Preživjelima ostaje samo da smisle kako da to preostalo vrijeme iskoriste, jer spasa nema.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Baš sam danas malo rovinjao po netu u sklopu pripreme za pisanje ovog rivjua i naletim na nekakvu cjepidlaku koja kritikuje naučni aspekt knjige, tvrdeći da sve to nije nimalo realno, da bi radijacija brzo nestala i tome slično. Na sve to možemo da konstatujemo – who cares? Ovo je <i>fikcija</i>, a fikcija nije obavezna da se drži ograničenja realnog svijeta. Meni je sve to bilo savršeno uvjerljivo anyway. Dakle, ako ste baš cjepidlaka i iz nekog razloga mrzite ovu knjigu, možda možete da joj zamjerite tu eventualnu naučnu nepreciznost, ali onda stvarno za vas nema nade.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
No, da se vratimo knjizi. Jedna od stvari koje su me impresionirale je koliko je ovo u stvari nepretenciozna knjiga. Don't get me wrong, tematika je supergrandiozna i daleko od nepretenciozne, ali mislio sam na samu strukturu, stil pisanja i tome slično. Ovde nećete naći super-ultra-mega-kul rasturačke rečenice kao npr. u Ziskindovom <i>Parfemu </i>(i naravno, da odmah raščistimo, jako volim Parfem), nema dijelova u kojima se autor na po petnaest strana udubljuje u psihologiju nekakvog lika koji pati nad zlom sudbinom sebe i svijeta, actually i inače ima zadivljujuće mala količina kuknjave. Dalje, iako je ambijent prilično «vojni», tj. «mornarički», u smislu da su glavni likovi iz tog miljea i da se stalno pominju nekakva prevozna sredstva, zadaci, činovi i sl., nema opisivanja svakog prokletog ventila svake proklete podmornice koja se pojavi u priči – sve je zapravo svedeno na ono najosnovnije. Rečenice su jednostavne i uglavnom nas informišu gdje je otišao neki lik ili šta je uradio, bez ikakve pretencioznosti ili naratorovog petljanja. Ukupno, knjiga ima manje od tristo strana i čita se (ako ste dobri sa engleskim ili imate neki dobar prevod) u cugu. Bar do samog kraja. Tu je već malo teže čitati u cugu.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Ovo gore spominjem zbog sljedećeg – narator je u knjizi praktično nevidljiv, ali ne u onom negativnom «boli me ćošak od pisaćeg stola šta se dešava, evo vam problemi pa mozgajte nad njima» smislu, već u najpozitivnijem mogućem. Ovde praktično imamo priču koja se priča sama. Ovo dovodi (bar kod mene, vama će možda zasmetati nedostatak fensi-šmensi pozerskih rečenica od po šest redova) do nevjerovatne uvučenosti čitaoca u knjigu – jer između pomenutog čitaoca i pomenute priče ne osjeća se ona tampon zona u vidu pomenutog naratora. Samim tim, mašta je automatski pokrenuta na maksimum, tako da praktično imate film koji vam se odvija u glavi. Ili tako nešto. To je bar utisak koji je knjiga ostavila na mene. Uostalom, šta se ja kog đavola vama pravdam??? Frankly, baš me BRIGA ako vam se ova knjiga ne sviđa! Idite i skočite u obližnje jezero, najbolje.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Sad da se pozabavimo likovima. <i>On the Beach</i> se bavi relativno malim brojem likova – tu su američki kapetan Dvajt Tauers, koji je nakon što je sjeverna hemisfera otišla u vražiju mater sišao do Australije i svoju podmornicu metnuo pod komandu mornarice pomenute zemlje, zatim australijski poručnik Piter Holms, koji je oficir za vezu na posljednjoj misiji te podmornice, Piterova žena Meri, njihova prijateljica Mojra Dejvidson i njen rođak, naučnik dr. Džon Ozborn (u filmskim verzijama iz misterioznih razloga preimenovan u Džulijana Ozborna), koji se takođe nađe na podmornici u svojstvu naučnika. Zajedničko za ove (a i ostale) likove je da su uglavnom svi pomireni sa sudbinom, svjesni da kraj dolazi za nekoliko mjeseci, ali se istovremeno prave ludi i dizajniraju raznorazne dugoročne planove. Apparently, žene malo teže podnose nadolazeću apokalipsu – Mojra je fun-lovin tip i činjenica da svijet nestaje za nekoliko mjeseci prilično je potresa, te pije non-stop. Stvari kreću nabolje kad se upozna sa mirnim i staloženim Dvajtom Tauersom. Piterova žena Meri je malčice psihički labilna i ima određenih, da tako kažem, «zatamnjenja» svijesti. Mojra i Dvajt se, naravno, sviđaju jedno drugom, ali ne konzumiraju svoju vezu zbog vjernosti Dvajta svojoj ženi (koja je, naravno, odavno pokojna). Uopšte, psihologija likova i sl. je prilično zanimljiva (i povremeno bogme uznemirujuća), mada možda prvi pogled na stil pisanja to ne obećava. Inače, kad spomenuh ovo za vezu Mojre i Dvajta – apparently, u filmskoj verziji koju je režirao Stenli Krejmer njih dvoje se ipak smuvaju, što je razlog zbog kog je Nevil Shute, autor knjige, prezirao pomenuti film. Dalje se nećemo baviti pomenutom psihologijom jer bi to oduzelo mnogo vremena, a na kraju krajeva umjesto čitanja nekog kretenskog bloga možda bi bolje bilo da pročitate knjigu, riiiiight?</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Šta me je još impresioniralo u ovoj knjizi? Svedenost stila koja simbolizuje svedenost svega je lijepa and all that, ali sama <i>svedenost</i> nečega, ako nema ničeg drugog da je dopuni, ne može baš da bude argument u korist nečega. Well, zadovoljan sam što mogu da kažem da <i>On the Beach</i> ima rijetko uspješno dočaranu superdepresivnu atmosferu svijeta koji je otišao u materinu. Uzmimo recimo <i>Dawn of the Dead</i>. Klasik, jedan od najboljih filmova sa temom apokalipse (or rather, filmova uopšte). Film vrlo lijepo dočarava pustoš u koju se sve pretvorilo, ali za likove ima nade. Slabe i krhke, ali ipak ima. Teoretski je moguće da se solidno naoružaju i rasture zombije. A osim toga, zahvaljujući ponajviše tom filmu postao sam fan zombi apokalipse i za nju navijam da se desi svakog vikenda.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i>On the Beach</i> je potpuno suprotan. Ovde nema <i>nikakve</i> nade. Od zombija možete da pobjegnete koliko god da ih ima, ali od radijacije jok. Pitate se «Pa što nisu napravili nekakva ogromna skloništa i sl.?» Odgovor je da, vjerovatno, nisu imali dovoljno vremena jer se sve brzo desilo, mada, ponavljam, knjiga se srećom ne bavi pretjerano pitanjima kako je čitav krkljanac nastupio i ko je počeo rat. Dakle, u pitanju je potpuni nedostatak nade i već taj pomenuti filmski utisak koji knjiga emituje čine da vam, potpuno suludo, <i>ne bude </i>drago zbog smaka svijeta (!). Ovo je vjerovatno jedino umjetničko djelo koje me je navelo da bar malo požalim sudbinu ljudske rase koja ode u propast.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Rekoh već da nade nema ni za groš. To baš nije sasvim tačno. Neka sitna nada se javi u jednom trenutku, ali i to samo da bi odmah potom nestala i uvalila nas u još veću depresiju. U pitanju je izvjesni tzv. Jorgensenov efekat, nešto o opadanju nivoa zračenja i slično. Shuteovo majstorstvo (a prsti me već svrbe da napišem – genijalnost) ogleda se između ostalog i u ovom dijelu. Naime, američka podmornica je poslata na sjever da ispita postoji li taj Jorgensenov efekt, tj. da li nivo zračenja stvarno opada gore. Mi pratimo tu podmornicu nekoliko dana (sve pisano onim standardnim neutralnim stilom), onda imamo rez i sljedeće poglavlje počinje povratkom u Australiju. Potpuno nehajno, Shute opisuje neke tamo banalne stvari dok vi grizete nokte i pitate se “A Jorgensenov efekt? Šta je sa Jorgensenovim efektom??? Odgovaraj, gade!” i u neka doba, onako usput, spomene “They have disproved the Jorgensen effect”. I ta jedna prostoproširena rečenica ima snagu čitavih sto stranica koje bi neki manje talentovan pisac naškrabao o kraju posljednje ljudske nade. Predivno. Inače (ovo drugo neću spoilovati), postoji još jedna stvar – već dugo vremena povremeno se pojavljuje nekakav signal iz Sijetla, sa mjesta gdje života nikako ne bi smjelo da bude. Naši heroji imaju zadatak i da izvide taj slučaj. Scena kad član posade u odijelu izlazi na opustošenu obalu i dolazi do rješenja misterije nešto je najbolje što se ikad pojavilo u bilo kojem mediju koji se bavio apokalipsom.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Kao da sve to nije dosta, tu je i sljedeće: Naime, sistem funkcioniše sasvim solidno u posljednjoj ljudskoj naseobini, uprkos činjenici da je kraj blizu. Naravno, kako se približava kraj knjige (i svijeta), stvari se polako raspadaju i to je opet maestralno prikazano. A kao da ni to nije dosta – sami kraj knjige i način kako se naši likovi snalaze u posljednjim trenucima je... pa, nije loše imati paket maramica pri ruci. Sve je opisano bez trunke patetike, ali pogađa ko metak u čelo. Što ste bliže kraju, sve je zanimljivije, a sve je teže za čitanje. Ima tu i jedan <i>ekstremno</i> uznemirujući dio (hint: Piter i Meri imaju bebu) koji je u meni izazvao reakciju kakvu nikad prije (a ni poslije) nisam doživio, a to je da nisam sasvim siguran da želim da znam šta će da se desi na sljedećoj strani.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Nevil Shute i ja polazimo iz različitih (ne suprotnih, ali različitih) ćoškova. Njegov je cilj da prikaže devastirajuće posljedice nuklearnog rata (knjiga je pisana friško nakon drugog svjetskog rata). Mene, s druge strane, zanima isključivo apokalipsa sama po sebi, nezavisno od uzroka (mada mi je nuklearni rat najnemaštovitiji od tri najpoznatija uzroka, koji uključuju još misteriozni virus i najezdu zombija). Ovakva knjiga predstavlja presjek to dvoje – stravična slika svijeta koji je otišao potpuno dođavola bez povratka je nešto što će zadovoljiti i okorjele ljubitelje nuklearne katastrofe i zagrižene fanove apokalipse.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Odbaljezgao sam dosta, ali naravno mnogo toga još ima da se kaže o ovoj sjajnoj knjizi. Lično smatram da je Shute ubo u centar sredine mete i da je ova knjiga autentično remek-djelo. Ona je spawnovala, inače, dvije filmske adaptacije – svježe nakon izdavanja knjige Stenli Krejmer je snimio film s Gregorijem Pekom i Avom Gardner (i Entonijem Perkinsom, for that matter), a prije nekih desetak godina se pojavila nova verzija sa Armandom Asantom. Filmove još nisam gledao, ali imam u planu, te očekujte i njihove rivjuove ovde, mada je sasvim sigurno da oni ne mogu da imaju snagu koju ima ova knjižica.</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-18491003163364063982014-02-05T16:11:00.000-08:002014-02-07T10:30:40.920-08:00Kairo (2001)<div class="separator" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;">
<br /></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMjJxIsn4F2w61i6VGCJqCGl-lIFcTq8SYHm3WylkoKwOEMYkbuLdP7gRFNMl3q_Ye-m6ksNe0oObhVGjO2iQ7rX-gOAPNiCYRrzQQoA8-bfeWiTwQ6m8a2H1SNtmP-64h1M2Bu6gTdt8/s1600/kairo.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMjJxIsn4F2w61i6VGCJqCGl-lIFcTq8SYHm3WylkoKwOEMYkbuLdP7gRFNMl3q_Ye-m6ksNe0oObhVGjO2iQ7rX-gOAPNiCYRrzQQoA8-bfeWiTwQ6m8a2H1SNtmP-64h1M2Bu6gTdt8/s1600/kairo.jpg" height="200" width="135" /></a><br />
<strong></strong><br />
<strong></strong><br />
<strong>Režija: </strong><em>Kiyoshi Kurosawa</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Kiyoshi Kurosawa</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
<em>Kad na onom svijetu više ne bude mjesta za duhove, živi će početi da se pretvaraju u fleke na zidovima,</em> kako nam poručuje Kijoši Kurosava u ovom simpatičnom ali komplikovanom i pomalo napornom filmu. Priča je vrlo jednostavna, a istovremeno i vrlo komplikovana: Nekakav lik, inače totalan duduk za kompjutere, nabasa na jezivi sajt koji nudi mogućnost da se kontaktiraju dusi na onom svijetu. Naš lik se prestravi do krajnosti, išteka kompjuter iz struje i traži pomoć od svoje kolegice koja je hakerčina i po. Međutim, ona je već otprije osupnuta neobičnim samoubistvom nekog drugog lika kome sam zaboravio ime, al znam da su se svi strašno nasekirali zbog tog lika što se rokno, i to mu nije bilo dosta nego se još i pretvorio u crnu fleku na zidu.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Neki drugi lik, koji je takođe nasekiran zbog tog prvog lika, prateći trag na nekakvom disku ili nečem sličnom (pokupljenom, logično, od samoubice), ode u misterioznu prostoriju čija su vrata omotana crvenom trakom i tamo naiđe na tako jezivu prikazu da sam se zamalo prehladio od straha. Kao i svaki hrabri heroj, zbriše odatle sve lupajući se petama po dupetu i ostatak filma provede sav povučen i depresivan. Jedva nekako naša heroina iščupa od njega da ne bi trebalo da ide u tu jezivu sobu, ako je ikako moguće.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Nakon toga ljudi počinju da nestaju lijevo i desno, neki se roknu a neki se jednostavno utope u zid bez ikakvog prethodnog uvoda. Najbolja je pogibija neke žene što se iz čista mira strmekne s neke zgrade i opampriči o beton, a mi to sve vidimo prikazano u jednom kadru (bar prividno), što je vrlo sjajan efekat i kasnije ga je Neš Edžerton rekreirao u svom kratkom filmu <em>Međed.</em> Uglavnom, naši heroji su vrlo nezadovoljni razvojem događaja, ali nemaju pojma šta da preduzmu povodom toga, tako da im ostaje samo da laprdaju i filozofiraju dok Japan oko njih polagano nestaje i pretvara se u apokaliptičnu pustaru prepunu crnih fleka po zidovima.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Prvih pola sata filma je sjajno. Ovaj Kurosava em zna da napravi jezivu scenu (vidjeti gore pomenutu scenu u Zabranjenoj Sobi... ako smijete), em zna da stvori misterioznu i napetu atmosferu u ekstremno sporom tempu, em kao i svi Japanci (a za razliku od međeda Amerikanaca, čast izuzecima) razumije bitnost <em>zvuka </em>za jezivost horor filma, tako da imate masu scena koje su same po sebi potpuno obične, al kad u pozadini čujete onaj jednolični dron, onda postaju vrlo napete.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Međutim, vrlo brzo poslije toga mene je uhvatila frustracija što apsolutno ništa živo nisam uspio da pohvatam u ovom filmu, a za što naravno ne krivim sebe nego režisera. Prvo, za većinu scena pojma blagog nemam gdje se dođavola dešavaju. Da li je nekakva firma, da li je nekakav univerzitet, da li je cvjećara, sve je to nekako smiksano, a kako svi ti vražji Japanci liče ko jaje jajetu, tu čovjek pojma nema ko je kome ko. Jedino razlikujemo onog duduka za kompjutere jer ima tupavu frizuru. Pa onda se on nađe s nekim likom u nekakvoj biblioteci, pa su onda odjednom u nekoj sobi, pa jel ta soba u sklopu te biblioteke il nije, đavo će ga znat. I sve tako. Dakle, možemo ukratko da kažemo da ja nemam žive veze ko su svi ti ljudi i đe se sve ovo dešava.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Dalje, kako se broj (živih) likova milosrdno smanji<em>, </em>nastupa dalja konfuzija oko postupaka preživjelih. Te on oće da ona ide sa njim, te oće i ona, al zapravo neće, s tim da ipak hoće, uz uslov da neće. Pa onda trče preko neke pruge zajedno, pa se onda ona odjednom predomisli pa otrči nazad, a on će kao za njom. Pa onda eto ti neke druge ženturače, pa onda opet ona soba sa crvenom trakom, al sad se valjda nalazi na nekom drugom mjestu, pa se onda tamo pojavi neki duh i nešto kenja, ukratko more marš, što reko kolega Miljan D. Tanić.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Što se tiče konkretno ovog bloga, nama je ovaj film interesantan zbog originalne mješavine J-horora i apokalipse. Dabome, apokaliptična atmosfera nije strana ovakvim filmovima, ali ne viđa se često (tj. bar ja ne viđam) da se to tako konkretno konkretizuje. Opustošeni Japan nastanjen prikazama i crnim flekama na zidovima - nažalost, ovo zvuči mnogo bolje nego što je prikazano u filmu.</div>
<div align="justify">
</div>
<div align="justify">
Ukratko, što ja mislim da Kurosava pokušava da nam poruči ovim filmom jeste da otuđenost od drugih ljudi i pretjerano surfovanje Internetom neminovno vodi do usamljenosti, a usamljenost do samoubistva. Pa vi vidite kad sljedeći put budete fejsbukovali. Inače, ovaj film je bio predmet surove šale grupe američkih imbecila koji su snimili tako retardiran rimejk da se čovjek bukvalno krsti lijevom i desnom rukom kolko je to negledljiv tupadžiluk. A onda je taj ultraimbecilni film dobio još dva nastavka i ako to nije dovelo do apokalipse onda neće ništa.</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-9015308599458528202013-11-26T18:43:00.000-08:002013-11-26T18:43:04.090-08:00Pisma myortvogo cheloveka (1986)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTUsLYiLDEMPYP3ZRqLlo11GC8GZE_Kgmediywi90kSs_Jvb0y2gjlCo4ubL6es4-dCrRQDwXnPlSkm3ioLh1b-82B-8yG_t6YEg22xOO4wfzBSdjmmgvDljJs-SWMViG6OiaBz7sMpdM/s1600/pisma.png" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTUsLYiLDEMPYP3ZRqLlo11GC8GZE_Kgmediywi90kSs_Jvb0y2gjlCo4ubL6es4-dCrRQDwXnPlSkm3ioLh1b-82B-8yG_t6YEg22xOO4wfzBSdjmmgvDljJs-SWMViG6OiaBz7sMpdM/s200/pisma.png" width="146" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Konstantin Lopušanski</em><br />
<br />
<strong>Scenario:</strong><em> Konstantin Lopušanski</em>, <em>Vjačeslav Ribakov</em>, <em>Boris Strugacki</em><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<em><span style="font-family: inherit;">Dok se ne skanim da actually napišem neki novi tekst, evo još malo recikliranja onog prastarog bloga sa mogbloga.rs. Primijetićete da se često spominju fraze tipa "ovaj blog", "u budućnosti" i sl., koje su se u to vrijeme odnosile na taj blog, međutim te fraze ostaju nepromijenjene jer se igrom slučaja ispostavlja da mogu da se odnose i na ovaj blog.</span></em></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"></span> </div>
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Za razliku od Rolanda Emeriha, koji je
sa svojom <i>2012</i> (o čemu će biti riječi kasnije na ovom blogu) stvorio THE
blokbaster, jednu od najspektakularnije prenaduvanih bombastičnih tvorevina
EVER, Konstantin Lopušanski pripada drugoj grupi autora – onih koji smatraju da
kraj svijeta ne samo da nije toliko spektakularan, već je distinktno <i>uncool</i>.
Što se toga tiče, može se smatrati da on na neki način ide tragom fenomenalne
knjige <i>On the Beach </i>Nevila Shutea (o kojoj će biti riječi kasnije na
ovom blogu). Međutim, razlika je što se u ovom filmu tu i tamo kroz sveopšte
beznađe provlači i pokoje zrnce nade i ostalih čudesa.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Daklem, priča (ako se uopšte može tako
nazvati, imajući u vidu debeo nedostatak plot tvistova, izdaja, prevara,
otkrića glavnog protagoniste da je zapravo mrtav i ostalih stvari koje čine
kvalitetan film) prati grupicu naučnika koji su nakon nuklearne katastrofe
stacionirani u podrumu neke porušene zgradurine – đavo me odnio ako znam šta
je, nekakav fakultet ili možda muzej, nisam baš najbolje upratio – i, nemajući
šta pametno da rade, filozofiraju o ljudskoj rasi, šta je čini tako pekuliarnom
i zašto li je odlučila da samu sebe uništi. Većina njih je prilično
nezadovoljna takvim razvojem situacije i neki odlučuju da se upucaju, a neki
opet (kao npr. žena glavnog junaka) da umru od bolesti izazvane radijacijom.
Mada, jedna žena iz ekipe iz nekog razloga odlučuje da hoda gola okolo. Čuda čini
ta nuklearna katastrofa...<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Što se glavnog like tiče, to je
neimenovani (bar se ne sjećam da sam čuo njegovo ime, a to važi i za većinu
ostalih likova) naučnik koji odsjeća određeno breme odgovornosti za kataklizmu
koja je nastupila, jer je radio na tim nekim projektima i slično. On non-stop
piše pisma svom sinu koji je negdje tamo daleko, in fact nije baš najjasnije
gdje. Realna je mogućnost da je totalno mrtav, no ono što je sasvim izvjesno je
da pisma neće pročitati. Tako da, actually, starac zapravo ta pisma piše samom
sebi, ne bi li se nečim zanimao tj. olakšao svoju dušu.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Razlika u odnosu na potpuno beznađe koje
vlada u <i>On the Beach</i> ogleda se u sljedećim stvarima: Prvo, apparently,
likovi su bezbjedni od radijacije u tim zgradurinama u kojima žive, a kad idu
napolje onda se obuku u opakoizgledajuće kostime s gas maskama i sve bude
super. Drugo, postoji nešto što se zove Bunker, nekakav last resort ili tako
nešto, za šta se izdaju propusnice. Tu ordiniraju nekakvi doktori koji te
propusnice izdaju samo «korisnim» i zdravim osobama (think <i>2012</i>).
Trenutak iskupljenja (iskupljenja za šta konkretno? Nemam pojma blagog) za
našeg heroja stiže u vidu čopora autistične dječurlije koja naravno ne mogu da
dobiju propusnice jer su, je li, autistična. On se brine o njima i podučava ih
raznoraznim stvarima (među kojima je najbitnije obilježavanje Božića, pojedite
to vi ateisti i agnostici, mwahahahah!). Nakon treninga starac je spreman da se
povuče, a djeca u prilično otvorenom kraju jure po nekakvom snijegu ili pijesku
ili šta već, što valjda simbolizuje da ima nade i u najcrnjim situacijama. Heh,
recite to Partizanu za Ligu UEFA.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">Priznaću, po cijenu da ispadnem tupavi
ljubitelj Emerihovih blokbastera, da me sama priča nije pretjerano u srce
dirnula. Ima tu naravno sjajnih stvari, neka od onih filozofiranja su zapravo
interesantna, a i taj glavni lik je jedan simpatičan čiko i sve to, međutim ne
bih priču nazvao glavnim adutom ovog filma. To bi uglavnom bila vizuelna
prezentacija pomenute apokalipse. Film je, osim povremenih flešbeka koji su
sivkasti, skoro sav u onoj žutosmeđoj sepia fotografiji, tako da podsjeća na
neki nijemi film s početka prošlog vijeka. Kad se još na tu fotografiju doda
klaustrofobičnost zatvorenog prostora i one gas maske i sl. napolju, dobija se
nešto što je poprilično... pa, ne mogu da nađem pravu riječ, ali na pamet mi
pada nešto tipa «gušenje». S druge strane, tu ima i nekih scena koje djeluju skoro
pa downright spektakularno – potopljena biblioteka iz koje naš heroj pokušava
da selvidžuje komade nekih knjiga, pa kratki flešbekovi koji prikazuju
fragmente nuklearnih napada (srećom, film se ne udubljuje previše u to kako je
sve počelo, ko je koga s kim kad i gdje i sl.). Nije Emerih, nisu ni
Transformersi, ali je poprilično neočekivano grandiozno za jedan ipak, da tako
kažem, miran film.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
</span><br />
<div class="MsoNoSpacing" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif";"><span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
Apparently, Lopušanski se nekoliko godina nakon ovog filma prihvatio još jednog
postapokaliptičnog ostvarenja pod nazivom <i>Posetitel muzeya</i>, za koje
mnogi relevantan kritičar kaže da je njegovo ultimativno remek-djelo, tako da
će se i to naći na stranicama ovog bloga. A sad vam evo link koji vodi ga
rivjuu ovog filma koji je pisao izvjesni Dejan Ognjanović:<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: "Trebuchet MS", sans-serif;">
<span style="font-family: "Times New Roman","serif"; line-height: 115%; mso-ansi-language: EN-US; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: Calibri; mso-fareast-language: EN-US; mso-fareast-theme-font: minor-latin;"><a href="http://web.archive.org/web/20110824135657/http:/cultofghoul.blogspot.com/2009/04/pisma-mrtvog-coveka.html"><span style="color: blue;">cultofghoul.blogspot.com/2009/04/pisma-mrtvog-coveka.html
</span></a></span></span>Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-31999575468312522502013-11-11T14:42:00.002-08:002013-11-11T14:44:07.184-08:00Autumn (2008)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTSyi57nvMn8GNL3WKK_7iNRsn4wRN_N-bkdKI7yblz3byFULUAiyQF726ZPEDhpnAZlg7gk1m2OVoqjGnRt59YHbs-Wp-c5pjvQLU00hIcuzSRJhU75Dxy8v_q0v035L15vI2Auc7boY/s1600/autumn.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTSyi57nvMn8GNL3WKK_7iNRsn4wRN_N-bkdKI7yblz3byFULUAiyQF726ZPEDhpnAZlg7gk1m2OVoqjGnRt59YHbs-Wp-c5pjvQLU00hIcuzSRJhU75Dxy8v_q0v035L15vI2Auc7boY/s200/autumn.jpg" width="135" /></a></div>
<strong>Režija</strong>:<em> Steven Rumbelow</em><br />
<br />
<strong>Scenario</strong>: <em>Steven Rumbelow</em>, <em>David Moody</em>, <em>David Moody</em> (knjiga)<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Ne pamtim kad sam više puta zadrijemao u tako malom vremenskom intervalu
kao tokom gledanja ovog filma. Ma koliko da sam umoran i ma koliko da je film
dosadan, obično nakon što se jednom trgnem iz sna ostatak ispratim bez
problema. Međutim, ovde sam u prvom pokušaju zaspao triput u toku prvih
dvadesetak minuta, onda sam za to veče odustao od gledanja i pogledao umjesto
toga dvije epizode serije <i>Dream On</i>, da bih sljedeće večeri uspio da
pogledam čitav film, ali uz brojna drijemanja, premotavanja i upitnike nad
glavom.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Mind you, ti upitnici ne potiču od nekakve ultrakompleksne prirode filma
već od konfuzne režije i montaže koji čak i sa ovako banalnim scenarijem čine
da se u pojedinim scenama pitate šta se dođavola događa. Žurim da dodam da film
(koji inače predstavlja relativno standardnu zombi apokalipsu) ima dva-tri
originalna trika u rukavu, ali sa njima ništa konkretno nije urađeno, osim što
je broj zombi ubistava redukovan na... JEDNO (!!!!??????!!!???!?!!). Da, dobro
ste pročitali, nije štamparska greška – u filmu sa zombijima imamo slovima i
brojem <i>jedno</i> (1) </span>ubistvo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>samom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kraju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filma<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Sigurno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>pitate<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>li<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>onda<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kog<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> đ</span>avola<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tom<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>filmu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>de<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ava<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>tokom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>njegovih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>skoro<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>dva<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sata<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>trajanja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>odgovor<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>o<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ekivan<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>prost<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span><i>ni</i><i><span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ta</i><span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Opet<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> ž</span>urim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>dodam<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>to<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>apokalipti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>nom<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>filmu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ni<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>de<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ava<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>uop<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>te<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>mora<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bude<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>lo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>e<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Naprotiv<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ba<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š </span>bih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>volio<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>vidim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>neki<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>totalno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>minimalisti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ki<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>film<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koji<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>podsje<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>ao<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>prvih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pola<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sata<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>neprevazi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>enog<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span><i>The</i><i><span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Quiet</i><i><span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Earth</i><span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Opusto<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ena<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Zemlja<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (</span>well<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>o<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>i<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">šć</span>ena<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ljudi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svakom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>slu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>aju<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">) </span>uz<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kvalitetnu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>fotografiju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>dobru<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>muziku<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>stvori<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>potpuno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>neprevazi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>enu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>atmosferu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Mo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sljede<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>film<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Larsa<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>von<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Triera<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bude<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>korak<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>tom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>smjeru<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ali<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>isto<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sumnjam<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>njega<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>emo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>o<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ekujemo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>dobro<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. Š</span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span><i>Autumn</i>a<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>e<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>naravno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>on<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>koristi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>priliku<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>bude<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>napet<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>depresivan<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>atmosferi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>an<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ili<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bilo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>sli<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>no<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>muzika<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>vrlo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nememorabilna<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (</span>hell<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>vi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sje<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>am<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ni<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>li<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>uop<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>te<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ima<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>muzike<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filmu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">) </span>a<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>fotografija<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ona<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>klasi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>isprana<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>niskobud<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>etna<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>znam<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>za<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ljudi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>uop<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>te<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>snimaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filmove<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ako<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>nemaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>para<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>im<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>daruju<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>estit<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>izgled<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Vizuelna<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ru<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>no<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>a<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>sahranila<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mnogo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bolje<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filmove<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>npr<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>ultraduhoviti<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zombi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>krkljanac<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span><i>The</i><i><span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Stink</i><i><span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>of</i><i><span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>Flesh</i><span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>slu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>aju<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span><i>Autumn</i>a<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sre<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>om<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nema<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sahrani<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Uglavnom<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>film<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>govori<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>o<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>katastrofalnoj<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>apokalipsi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>po<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ko<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zna<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koji<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>put<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>poga<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>a<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>na<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>plavozelenu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>planetu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Milijarde<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ljudi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>su<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>jednom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>trenutku<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>odlu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ile<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>jednostavno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>umru<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ovom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svijetu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ostave<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svega<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>a<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>icu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pre<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>ivjelih<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Nije<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nam<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>obja<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>njeno<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>kako<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ubilo<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (</span>sumnja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>naravno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>neki<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>virus<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">) </span>ni<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>kako<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>za<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>su<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ovi<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ostali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pre<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>ivjeli<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>tek<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>oni<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>vrlo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>konfuznim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>uvodnim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>scenama<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filma<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sakupe<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nekom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mjestu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>odakle<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>neko<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tih<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>pre<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>ivjelih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>poslao<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>radio<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>signal<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Gdje<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sve<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>de<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ava<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>tako<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>nemam<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pojma<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Film<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sniman<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>Kanadi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>skoro<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>glumci<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>govore<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nekim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>te<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>im<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>britanskim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ili<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>australijskim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ili<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>novozelandskim<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>akcentima<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Elem<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>vrlo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>brzo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>grupica<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>njih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>odlu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>otcijepi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nastani<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>nekakvoj<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ku<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>ici<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>selu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Ostali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ostaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tom<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>prvobitnom<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>skloni<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>tu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>o<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>njima<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>vi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ni<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ne<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>ujemo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>do<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kraja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filma<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>pratimo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>grupicu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>pet<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>secesionista<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kojih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>vrlo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>brzo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>otcijepe<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>dvoje<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (</span>o<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>njima<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tako<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ni<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ta<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ne<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>ujemo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>do<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>kraja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filma<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">), </span>tako<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>prakti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>no<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>itav<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>film<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pratimo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tri<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pretjerano<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>interesantna<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>lika<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>nekog<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>profu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (č</span>ega<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">?) </span>kome<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>itav<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>razred<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>odapeo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pred<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>o<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ima<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>nekog<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>lika<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koji<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pati<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zbog<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>smrti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> ž</span>ene<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>k<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>erke<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>neku<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>curu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>naizgled<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>pati<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ni<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zbog<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>eg<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>konkretno<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kontam<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mora<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bar<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>malo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ž</span>na<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>zbog<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svega<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>de<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ava<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Onaj<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>jedini<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tra<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>ak<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>originalnosti<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filmu<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>poti<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>tretmana<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>samih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zombija<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> – </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>po<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>etku<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>su<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>svi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mrtvi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>tek<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kasnije<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>polako<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>po<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>inju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ustaju<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Nakon<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ustajanja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>samo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>vrzmaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>okolo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pokazuju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>nikakve<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>namjere<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>bilo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>koga<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>napadnu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span>Tek<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kasnije<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>po<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>inju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sve<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>vi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>im<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>razvijaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zombi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>skillovi<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>privla<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">č</span>e<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ih<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>glasni<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zvuci<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>svjetlo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>i<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>dok<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>si<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>reko<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> š</span>i<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š (č</span>itaj<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">: </span>dva<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>sata<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kasnije<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">) – </span>toliko<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>pomahnitaju<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>da<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ubiju<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> č</span>ovjeka<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"> (!). </span>Tako<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">đ</span>e<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ovo<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>je<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>jedan<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>od<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>rijetkih<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>filmova<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>u<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kome<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>spominje<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>mogu<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">ć</span>nost<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zamrzavanja<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zombija<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>kad<span style="mso-ansi-language: #081A;">
</span>nastupi<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>zima<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">, </span>ali<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>to<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>se<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>naravno<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>ne<span style="mso-ansi-language: #081A;"> </span>de<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">š</span>ava<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">. </span><span lang="FR" style="mso-ansi-language: FR;">Inače, riječ “zombi”
se ne javlja u filmu – živi mrtve nazivaju <i>hodačima</i>. Još jedan kuriozitet
je da je ovo jedna od posljednjih uloga Dejvida Karadina – on glumi nekog
mahnitog lika koji čuva svoju zombi mamu zavezanu za krevet. Pojavljuje se,
kažu, čitavih sedam minuta u filmu.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="FR" style="mso-ansi-language: FR;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="FR" style="mso-ansi-language: FR;">Kao što rekoh, sav ovaj minimalizam i nedešavanje ičega ne znači automatski
katastrofu, ali ovde se niko nije istakao pretjeranim talentom. U filmu koji se
zove <i>Autumn</i> čovjek bi očekivao predivne prizore opalog lišća raznih boja
izmiješane sa scenama potpuno mrtvih sela i gradova uz kvalitetnu elektronsku
muziku, ali to lišće vidimo u dvije-tri scene na početku, a kasnije – truba.
Likovi su dosadni, a dijalozi nikakvi – skoro u svakoj sceni kad je neki duži
razgovor mislio sam “Ma šta mene briga za ta vaša laprdanja???”. Sve u svemu,
ovo je jedan veliki promašaj od filma – ako želite <i>odličan </i>film o smaju
svijeta koji uspijeva da se izdigne iz svoje niskobudžetnosti, pogledajte <i>The
Signal</i>.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="FR" style="mso-ansi-language: FR;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="FR" style="mso-ansi-language: FR;">Inače, <i>Autumn </i>je zasnovan na knjizi izvjesnog Dejvida Mudija
(potpisan i kao koscenarista filma), koja je prvo objavljena na Internetu,
zatim u papirnom obliku, a onda zbog svoje popularnosti (?) doživjela svu silu
nastavaka. Vjerujem da knjigu ne treba odmah odbaciti na osnovu ovog filma,
mada upletenost pisca u slab scenario budi određenu skepsu.</span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-18068662904901438592013-08-03T11:42:00.000-07:002013-08-03T11:42:29.190-07:00Damnation Alley<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDEdhq1M1C81TDGKsbB4BG4uKmE5-69rGc_4c72sAFL1EVwSh_W3XJNbiKx-N_V1DEBlaVyqWLJOFMX0JT89BVW1L5ik5oVCbrzN1G2xPJTlj1jzPIx47FVCTNf4h1mfy6Q3DO0_ArZC8/s1600/damnationalley-knjiga.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhDEdhq1M1C81TDGKsbB4BG4uKmE5-69rGc_4c72sAFL1EVwSh_W3XJNbiKx-N_V1DEBlaVyqWLJOFMX0JT89BVW1L5ik5oVCbrzN1G2xPJTlj1jzPIx47FVCTNf4h1mfy6Q3DO0_ArZC8/s200/damnationalley-knjiga.jpg" width="127" /></a></div>
<strong>Autor: </strong><em>Roger Zelazny</em><br />
<strong>Godina objavljivanja: </strong><em>1969</em><br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<em>Evo još jednog teksta pokupljenog sa pokojnog bloga. Ovo je davno pisano, pa ne odgovaram za "kvalitet" teksta.</em><br />
<br />
Prije<i> Aleje prokletstva</i> jedino djelo Rodžera Zelaznija koje mi je palo šaka jeste prva knjiga (zapravo prvih pet knjiga) Hronika Ambera. I dok to smatram u književnom pogledu vrlo uspjelim djelom, ipak me nije dovoljno zainteresovalo za čitanje nastavka, jer ta karakteristična vrsta fantazije koju piše Zelazni nije baš moj cup of tea. Kažu da i njegova ostala djela sadrže raznorazne paralelne svjetove, bogove, polubogove, demone, magične artefakte i sl., te vjerovatno u tom opusu Aleja prokletstva, kao standardan SF, štrči kao... pa, nađite sami neku dovoljno nekulturnu metaforu, ovde je nećete pročitati. Ja sam kulturan čovjek.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Što se Aleje prokletstva tiče, u pitanju je priča o liku (na početku ih je više, ali odmah se zna ko je glavni dasa i ko će vrlo brzo da ostane sam na zadatku) koji treba da ode od Los Anđelesa do Bostona da bi tamošnjem stanovništvu odnio nekakve lijekove. Da se kojim slučajem dešava u sadašnje vrijeme, taj put bi bio pjesmica, a knjiga vjerovatno dosadnija i od Budenbrokova. Međutim, Aleja prokletstva se dešava koju stotinicu godina u budućnosti, kad je svijet zbrisan s lica zemlje nuklearnim ratom. Stanovništvo je desetkovano, tehnologija otišla u vražiju mater, nebo promijenilo boju i stalno se pojavljuju neke crne linije, da i ne spominjemo tornada i kiše kamenja, duvaju tako jaki vjetrovi da avioni više ne mogu da lete (inače bi put od Los Anđelesa do Bostona bio šetnja u parku, a knjiga zanimljiva kao osrednji domaći film), životinje su mutirale i narasle, postale krvožednije, tu su i neka čudovišta koja uopšte nemam pojma šta predstavljaju i tako dalje i tako dalje. Sjedinjene Američke Države više ne postoje kao pojam – ono malo državica na istočnoj i zapadnoj obali su tehnički nezavisne države. Država Kalifornija, država Boston i sl. (znam, Boston je grad a ne država, ali tako piše u knjizi). One imaju neku vrstu uprave, ali sve je to prilično demolirano. Tu su i neizbježne bande motociklista, koje caruju područjima koja nisu zagađena radijacijom.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Naš «heroj» zove se Pakao Taner. Znam, mislite sigurno da mu je Pakao nadimak, ali mu je zapravo to pravo ime. Kažu da je njegov otac, kad su ga pitali kako će nazvati svoje novo novorođenče, rekao nešto tipa «Oh, Hell!». Incidentally, ime mu u potpunosti odgovara. Rijetko ćete takvo đubre sresti u literaturi bilo kojeg tipa, da i ne spominjem ulogu spasioca čovječanstva (naime, bostonskog čovječanstva). On je pljačkaš, ubica, siledžija, nema ni trunku griže savjesti, jedino što mu je na pameti je da utekne od postavljenog mu zadatka (njega su inače pustili iz zatvora i ponudili mu pomilovanje u zamjenu za obavljanje posla, jer je najbolji vozač u tom opustošenom svijetu), ne libi se čak ni da puca na svoje kolege iz ekipe. Zaista, s Paklom Tanerom pojam antiheroja dobija sasvim novo značenje. Avaj, Zelazni nije baš bio konzistentan, te negdje na pola knjige naprasno obrće ćurak naopako i Taner postaje klasični dobrica. Šteta je što karakterizacija tog glavnog lika nije malo bolje urađena.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Rekoh već da su u nekadašnjim U.S. and A. preživjeli skoncentrisani na krajnjem istoku i krajnjem zapadu (Zelazni bar nalazi za shodno da ostatak svijeta spomene, za razliku od nekih autora kojima se čitav svijet sastoji od Sjedinjenih država). Opustošeni i jezivo opasni dio u sredini je tzv. Aleja prokletstva. Samo jedan lik je uspio da je pređe, a to je izvjesni Bredi, koji je u LA donio vijesti o kugi u Bostonu i umro odmah nakon toga. Vlasti promptno reaguju i šalju tri ubitačno nabudžena oklopna vozila sa ukupno pet ljudi (trebalo je da bude šest, ali je Taner polomio rebra svom bratu da bi ga izvukao od zadatka) da pokušaju da ponove Bredijev poduhvat, ali u suprotnom smjeru, i odnesu neophodne lijekove u Boston.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Ta vozila su neka čudesa nalik na oklopne transportere, samo što su naoružani raketama, mitraljezima, bacačima plamena, imaju štit protiv radijacije i sve druge neophodne sastojke koje tražite kad kupujete sebi novi auto. I, uglavnom, priča u Aleji prokletstva sastoji se od opisa putovanja malobrojne ekipe (koja je sa svakim iskušenjem sve malobrojnija) kroz tu već spomenutu Aleju prokletstva. Tu dolazimo i do osnovne mane ove knjižice – iako je taj svijet fantastično zamišljen, nije baš najbolje realizovan. Jednostavno imate utisak da se heroji kreću po pravoj liniji i da se pred njih stavlja jedno po jedno iskušenje – te tornado, te džinovski slijepi miševi, te džinovski pauk, te ovo, te ono... kao da je Zelazni htio da opiše tih nekoliko stvari koje su mu pale na pamet i da ih skine s vrata. Iako su opisi svake pojedinačne opasne situacije vrlo dobri, nema se osjećaj neke jasne strukture (ma koliko ona bizarna bila) u svemu tome, već sve izgleda nekako nasumično nabacano. Ovo je, slično <i>Putu za Mars</i> Erika Ajdla, nešto što bi sigurno mnogo bolje izgledalo u filmskoj verziji, ako bi režirao recimo Džejms Kameron ili Roland Emerih ili tako neko talentovan za vizuelni spektakl (o postojećoj filmskoj adaptaciji na kraju teksta).</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Dramski dio, tj. likovi i to, je za svaku osudu. Niti nam je pruženo ikakvo suvislo objašnjenje naprasne transformacije glavnog lika niti bilo ko od sporednih likova služi ičemu. Da stvar bude gora, kao da je Zelazni mislio da mu je priča prekratka, te je Tanerove doživljaje ispresijecao potpuno nepotrebnim digresijama u kojima opisuje neke tamo sasvim desete likove koji blage veze s osnovnom radnjom nemaju. Većina njih je u Bostonu, a mnogo bolje bi bilo da uopšte nije spominjano šta se dešava u Bostonu, tj. da smo ostavljeni u neizvjesnosti da li Tanerov put uopšte ima smisla, odnosno da postoji mogućnost da su svi tamo već odavno odapeli. Na kraju nas ne čeka nikakav pančlajn, nikakav plot tvist, poenta ili nešto slično – knjiga se, kad ostane bez materijala, jednostavno završi. Takođe, stil pisanja nije baš nešto o čemu biste pisali kući. «I onda je on uzeo džezvu i skuvao sebi kafu, pa je malo dremnuo, pa je nastavio da vozi, pa ga je napao džinovski pauk, a onda mu je cura donijela još kafe, pa je gledao TV, a onda su sredili džinovskog pauka kad jao si ga nama eto ti bande motociklista pa su sredili jednog pa drugog pa trećeg, pa su onda opet malo odrijemali» itd. Moguće da je prevodilac bio malo pijan, ali čini mi se da je Zelazni svakako u Hronikama Ambera imao mnogo bogatiju i sadržajniju rečenicu i pasus. I knjigu.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Uprkos ovim zamjerkama (kakav bi to rivju bio bez zamjerki?), pravi ljubitelj apokalipse ne bi smio da propusti ovo štivo, ako ništa drugo, ono zbog odličnih akcionih dijelova i činjenice da se knjižica čita brzo i lako, ko da ju je pisao Dragoslav Mihailović. Inače, postoji i istoimeni film snimljen po ovoj knjizi, koji sam gledao prije nekih petnaestak godina i sasvim je moguće da je upravo on i probudio moju ljubav prema (post)apokaliptičnom (pod)žanru. Za taj film vezana je interesantna anegdota. Naime, nakon silnih (post)produkcionih patnji, 20th Century Fox ga je konačno pustio u promet sedamdeset sedme, zajedno sa još jednim filmom. Od tog drugog filma nisu očekivali ništa, a Damnation Alley je trebalo da bude visokobudžetni blokbaster. Na kraju je Aleja neslavno flopnula a taj drugi film je bio... <i>Star Wars</i> :-) Inače, prva verzija scenarija je bila (kažu) potpuno vjerna knjizi i veoma se dopala Zelazniju, koji je dao svoj blagoslov. Međutim, nakon toga su iz ko zna kog razloga sve promijenili napravili nešto sasvim deseto. Kažu da je Rodžer gledao film ne znajući za te silne promjene, te da je bio ne malo iznenađen (i uvrijeđen) konačnom verzijom. Ja se filma vrlo slabo sjećam, tako da ću uskoro ponovo da ga gledam, što znači da i vas čeka njegov rivju. Naravno, ako poslije ovog užasno dosadnog opisa ne pobjegnete glavom bez obzira i zauvijek izbrišete ovaj blog iz vaše bookmark liste.<br />
<br />
<em>Napomena: Nema potrebe za tim, pošto je taj blog ionako krepao sam od sebe smrću mogbloga.rs. Inače, film sam u međuvremenu reprizirao i nažvrljao nekoliko rečenica o njemu, pa će i to biti postavljeno u dogledno vrijeme, a možda i neće.</em></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-57568908518695770872013-07-23T11:19:00.002-07:002013-11-11T14:43:43.775-08:00Post Impact (2003)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-z7pSV0mA7Fp-tibZ11uVWRKAhk4GcDmIGtBOUlR6Gc5uU5SfIsNQEqHl2Q07uyodGiMpMgtutFgyvRH3jH0Ct-gZrkTBfR2UBlzGfragG5rpymR9ELSOlqitVTknlaKBMPxatjevPBk/s1600/post_impact.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-z7pSV0mA7Fp-tibZ11uVWRKAhk4GcDmIGtBOUlR6Gc5uU5SfIsNQEqHl2Q07uyodGiMpMgtutFgyvRH3jH0Ct-gZrkTBfR2UBlzGfragG5rpymR9ELSOlqitVTknlaKBMPxatjevPBk/s200/post_impact.jpg" width="137" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Christoph Schrewe</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Torsten Dewi</em>, <em>Christoph Schrewe</em><br />
<em></em><br />
<em></em><br />
<br />
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Nakon što je Roland Emerih snimio svoj
čuveni blokbaster <i>The Day After Tomorrow</i>, neki njegovi zemljaci su poželjeli
da se i oni malo poigraju sa mogućnostima koje pruža novo ledeno doba, te je
tako nastao ovaj nepretjeranobudžetni TV film. Podrazumijeva se da su
specijalni efekti slabi i da je scenario prepun bizarnih nebuloza, ali za divno
čudo film može da se pogleda od početka do kraja bez prevelike patnje. <o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Kako to obično biva, nekakav meteor (ili
kometa?!) tresne Zemlju posred sjeverozapada Evrope, dovodeći do globalne
kataklizme (komunizma) i novog ledenog doba. Milioni ljudi stradaju, a
značajnije glavonje koje se izvuku na vrijeme sele se u Maroko i tamo formiraju
novu superdržavu fenomenalnog imena – <i>New United Northern States</i> iliti
skraćeno – NUNS! :-) Tom državom caruje nekakva američka (?) predsjednica i na
glavnoj zgradi im je nataknuta američka zastava, mada se čitav film dešava u
Evropi i Sjedinjene Američke Države se i ne spominju.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Inače, radnja filma počinje u budućnosti,
koja je sad već sadašnjost – 2010 godine. U Berlinu izvjesni briljantni
njemački doktor kome sam zaboravio ime sa svojim timom radi na konstruisanju
nekakvog mikrotalasnog prijemnika ili odašiljača ili satelita ili tako neke
skalamerije pomoću koje će moći mnogo bolje da se iskorištavaju prirodni izvori
energije, kao što je npr. sunčev sjaj. Kada se meteor približavao zemlji, pokušavali
su da ga spiče iz nekakve mašine (možda baš te, ali nemojte me držati za
riječ), ali naravno nisu uspjeli i desilo se najgore. Tri godine nakon udara,
NUNS se suočavaju sa neobičnim zlom – naime, neko vrlo uspješno skida s neba
njihove avione pomoću neke misteriozne sprave za koju se smatra da ne može biti
ništa drugo do upravo ona prvopomenuta skalamerija koja je trebalo da preporodi
ljudski rod. Hrabra predsjednica od svoje vrhovne vojničine saznaje da je tokom
razvoja skalamerije ona tajno dorađivana tako da može da posluži i kao opako
oružje. Zbog toga ona šalje u Ekvador po kćerku profe koji je dizajnirao mašinu
– sumnja se da bi upravo on mogao da bude izvor kompletnog zla, jer posljednje
što se o njemu zna jeste da je ostao u Berlinu.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Heroj filma je Din Kejn, koji glumi kapetana
Toma Parkera – šefa obezbjeđenja američke ambasade u Berlinu. U vrijeme kada su
se glavešine evakuisale odatle, on je nesrećno zaglavio u avionu sa njima ne
stigavši da pokupi ženu i kćerku. Zbog toga se nameće predsjednici u
ekspediciji koju ova formira u nastojanju da se prodre do snijegom potopljenog
Berlina i stigne na dno stvari. On se potajno nada da bi njegova porodica još
mogla da bude u neokrnjenom stanju, mada ga to nije spriječilo da vodi ljubav
sa svojom šeficom u ekspediciji – nekakvom superzgodnom engleskom plavušom.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">U filmu nas ne čekaju pretjerano velika
iznenađenja – tu je putovanje do Berlina, otkrivanje mastermajnda iza kompletne
operacije i eliminisanje istog, uz nekoliko plot tvistova koji mogu da iznenade
samo nekog ko nije pogledao nijedan film u životu. Pošto producent ipak nije
Roland Emerih, ne očekujte nikakve spektakularne prizore apokalipse – tu i tamo
vidimo poneku zgradu u snijegu i to je otprilike to. Film uglavnom funkcioniše
kao generička i jednostavna akcija / avantura.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Ono što je interesantno je što je ovde vrlo
teško provaliti ko je koje nacionalosti. Znamo da su heroj Din Kejn i njegov
nadređeni Amerikanci a doktor i njegova kćer Švabe, ali svi stalno govore
engleski, čak i doktor i njegova kćerka kad su sami. Takođe, kad ekspedicija
otkrije prebivalište gomile preživjelih Berlinaca, svi do jednog govore
engleski, osim neke nijeme (?) djevojčice koja ne govori ništa, mada razumije
sve što joj je rečeno. <o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr"><span style="font-family: inherit;">Roland Emerih nije jedini koji pobije čitavu
zemaljsku kuglu, a onda napravi hepiend. Ovde su naši heroji pomoću one
infamozne sprave uspjeli da ponište efekte ledenog doba i pojavilo se Sunce! To
je dovelo i do jedne od najurnebesnijih scena u cijelom filmu – Din Kejn onoj
curici (koja ima cirka 8-9 godina, najmanje) pokazuje mjesto gdje su se oblaci
razmakli i kaže joj: «Znaš li šta je ono? To je Sunce.» Prost račun nam govori
da je curica mogla da ima pet ili šest godina u vrijeme kad je nastupila
apokalipsa i da je skoro sigurno prije toga vidjela sunce. Ali eto. U svakom
slučaju, za jedan TV film ovo je prilično gledljivo i nedosadno. I vaš mozak će
cijeniti priliku da se lijepo odmori, jer neće biti potrebe za njegovim
intervencijama.<o:p></o:p></span></span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-60045285345187100902013-07-20T13:59:00.001-07:002013-07-20T14:00:09.621-07:00Lost City Raiders (2008)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY15bQchucc6kXSlx4Mpi6HH8v5hdIxpNxbuQ9wRUauiAx4L9lxUHCQbe2HTc6KbMflr1d-bQWXGdHh705sA941RcCyvyOLs1foWffRadSR5VpC9sjWqNNM-faSAq8IgbG9Hqh7GbLCso/s1600/lost_city_raiders.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgY15bQchucc6kXSlx4Mpi6HH8v5hdIxpNxbuQ9wRUauiAx4L9lxUHCQbe2HTc6KbMflr1d-bQWXGdHh705sA941RcCyvyOLs1foWffRadSR5VpC9sjWqNNM-faSAq8IgbG9Hqh7GbLCso/s200/lost_city_raiders.jpg" width="135" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Jean de Segonzac</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Jean de Segonzac, Torsten Dawi</em><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Meni stvarno nije jasno zašto ljudi snimaju ovakve filmove. Grandiozne
priče u kojima je Zemlja na ovaj ili onaj način pobataljena (snijegom, ledom,
vodom ili nečim sličnim) imaju smisla ako ste Roland Emerih i ako imate stotine
miliona dolara da to realizujete kako treba. Ako pak raspolažete sa svega šest
miliona, onda odmah morate da se pomirite s tim da će vaš film biti kanta. I to
je upravo slučaj ovde.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Radnja filma <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lost City Raiders</i>
dešava se 2048., dakle četrdeset godina u budućnosti (računajući od godine
snimanja). Zbog globalnog otopljenja došlo je do otapanja onog silnog snijega i
leda sa polova, nivo vode je narastao i, kao što možete da zamislite, došlo je
do opšte kataklizme. Srećom (samo ne znam po koga) ne u onolikoj mjeri kao u <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Waterworldu</i> – u vrijeme dešavanja filma,
kopno zauzima nekih 10% površine Zemlje.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Pratimo Džejmsa Brolina i njegovu dvojicu sinova, Šarmantnog Vjetropira
i Štrebera, koji svojim brodom krstare po potopljenim gradovima i sakupljaju
neke dragocjene drangulije. Kao najveće face za skupljanje drangulija, oni od
Katoličke crkve dobijaju zadatak da pronađu misteriozni skiptar koji ima moć ne
samo da zaustavi dalje potapanje Zemlje, već i da smanji nivo vode. Taj skiptar
je zapravo štap Ozirisa ili Anubisa ili tako neke budale, a koristio ga je i
Mojsije prilikom bjekstva iz Egipta, kad je visprenim potezom razdvojio Crveno
more i omogućio Jevrejima da prođu, a Egipćanima da se utope. U potragu za
dragocjenom relikvijom pored naših heroja upušta se i nekakav zli Rus koji
skiptar želi za sebe, e ne bi li ostvario vjekovne snove svakog ruskog tajkuna
o svjetskoj dominaciji.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Od ekstremne gluposti ove priče odmah sam dobio glavobolju. Što je
najcrnje, autori filma su očigledno mislili da scenario koji imaju tuče
Indijana Džonsa na svim poljima, pa su ga tretirali smrtno ozbiljno, što je
naravno bila katastrofalna greška. Mada, realno gledano, u filmu se vrlo malo
toga dešava, uglavnom je u pitanju dosadna jurnjava kroz podvodne hodnike, plus
nešto malo mlaćenja i konačno, na kraju filma, stupanje artifakta na scenu, što
zasjenjuje čak i legendarni završetak Otimača izgubljenog kovčega, al kad bi
svinje mogle da lete.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Vizuelna strana nije od velike koristi. Zbog sirotinjskog budžeta,
režiser nam panoramu potopljenih gradova prikazuje vrlo stidljivo, tek toliko
da se otalja posao prilikom dolaska na novu lokaciju i onda se brže bolje baca
na dešavanja pod vodom, jer ta «panorama» se obično sastoji od užasne CGI vode
na koju su nalijepljene dvije ili tri užasne CGI zgrade. Zbog toga, iako naši
«junaci» putuju na razna mjesta u svijetu, tokom gledanja uopšte nemate osjećaj
da posmatrate neku veliku avanturu.<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>Interesantno je takođe da tehnologija nije nimalo uznapredovala za ovih
četrdeset godina –oružja, gedžeti, odijela, o prevoznim sredstvima da i ne
govorimo, sve to je potpuno isto kao u prvoj deceniji 21. vijeka.<o:p></o:p></span></div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;"><o:p> </o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="mso-ansi-language: #081A;">Ako ipak kao svaki pravovjerni apokalipsokompletista odlučite da se
podvrgnete iskušenju i pogledate film, dobra vijest je da dešavanja na ekranu
značajnu uljepšavaju Betina Cimerman i Elodi Frenk, koje nedostatak velikog
glumačkog talenta obilato nadoknađuju drugim... ahem, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">kvalitetima</i>. Ipak, prije nego što vam svakakve ideje padnu na
pamet, dužan sam da vas upozorim da su ključni pojmovi ovde «TV» i «PG-13».</span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-44542511350402419842013-07-11T16:30:00.000-07:002013-07-20T13:55:56.841-07:00Quantum Apocalypse (2008)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjU1RLLBsFdv6A_IDh7ainBcFGO_rVcEHqu1jGqurM_vMCs2qx5cUmcegyj5hh55nkYe4pzJLKbqdcP4FpVUqJpqY7t3rlpgls4xAf_pgmSHOFyJQ7h0Za8octjRxyvkVMGZr6X5Unr-18/s1600/quantum_apocalypse.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjU1RLLBsFdv6A_IDh7ainBcFGO_rVcEHqu1jGqurM_vMCs2qx5cUmcegyj5hh55nkYe4pzJLKbqdcP4FpVUqJpqY7t3rlpgls4xAf_pgmSHOFyJQ7h0Za8octjRxyvkVMGZr6X5Unr-18/s200/quantum_apocalypse.jpg" width="135" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;">Režija: </span></b><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;">Justin Jones<o:p></o:p></span></i></span><br />
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span style="font-family: inherit;"><b style="mso-bidi-font-weight: normal;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;">Scenario: </span></b><i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;">Leigh Scott<o:p></o:p></span></i></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></i></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;"></span></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;"></span></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Ako
prepoznajete gornja dva imena, lako biste mogli pomisliti da je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Quantum Apocalypse </i>djelo Asylumove
kuhinje, ali to nije tako, bar nominalno. Istina je, međutim, da on zadržava
skoro sve osobine koje krase «filmove» pomenute kompanije. Takođe, primijetimo
da je vrlo tužno da neko prepoznaje imena ljudi koji snimaju filmove za Asylum.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Istine
radi, moram priznati da je ovaj film znatno manje nepodnošljiv od skoro svih
Asylumovih koje sam gledao (osim <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Invasion
of the Pod People</i>, koji je igrom slučaja takođe djelo Lija Skota i Džastina
Džonsa, a gledljiv je ne zbog nekih filmskih kvaliteta već zbog neobično velike
količine seksa i golotinje u odnosu na ostatak njihove ponude). Ukratko, mogao
bi se opisati kao <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Rain Man meets
Armageddon</i>.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Dakle,
ispostavlja se da neka kometa treba da prošiša u blizini Zemlje, kometa, naime,
koja na potpuno bizaran način naglo promijeni svoju putanju. NASA je naravno
zbunjena ovim otkrićem i onda zovu nekog lika i neku ludaču, koji su kao
genijalni mladi teoretski fizičari, da provale u čemu je stvar. Pokazuje se da
nije problem sama kometa već to <i style="mso-bidi-font-style: normal;">nešto</i>
što joj je skrenulo putanju, a što je zapravo neka vrsta crne rupe, samo još
gore, jer usisava sve živo i pravi belaj i za nešto više od jednog dana Zemlja
će da nestane kao da je nikad nije ni bilo.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Uporedo
sa naporima tih likova da otkriju o čemu je riječ i kako da spase planetu,
pratimo izrazito nezanimljivu porodicu gradonačelnika neke selendre, ne znam
tačno koje, možda Njujorka ili tako nečega, nisam upratio. On ima dvoje djece,
sina tinejdžera i malenu osnovnoškolsku kćerčicu i oni žive sa njegovom mnogo
mlađom ženom (koja je prije materijal za curu njegovom sinu a ne njemu) i
autističnim ali briljantnim bratom koji raspolaže gomilom podataka, mada je
autističan. Tog lika glumi izvjesni Ret Džajls, koji je već glumio po
Asylumovim filmovima. Iako nije Dastin Hofman, mora se priznati da je njegova
glumačka performansa sasvim podnošljiva. Jasno, pokazaće se kasnije da je
upravo taj autistični gradonačelnikov brat ključ za rješenje problema.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Problemi
sa ovim filmom su dvojaki. Prva grupa tiče se tretmana nadolazeće apokalipse, a
druga dramskog momenta. Što se tiče prve grupe, nije teško pogoditi da problemi
uglavnom dolaze zbog nepostojećeg budžeta. Tako imamo gomilu scena u kojima
likovi govore o raznim katastrofama koje se po svijetu dešavaju, ali ništa od
tih katastrofa ne vidimo na ekranu, što djeluje pomalo komično. Istina, imaju
dva ili tri dobra momenta, npr. scene snimljene u ulici kroz koju je stvarno
produvao nekakav tajfun ili nešto slično, pa je svo drveće počupano i sl.,
zatim, pošto se iz nekog razloga gravitacija smanjuje kako se približava
katastrofa, stvari postaju sve lakše, pa tako u jednom trenutku otac i sin bez
većih problema podignu auto i zafrljace ga nekoliko desetina metara u daljinu
(međutim, čak i ovaj vrlo dobar moment sa smanjenom gravitacijom tretiran je
vrlo nekonzistentno tokom filma). Međutim, sve u svemu, scena katastrofe i
razaranja je vrlo malo i ovakve filmove u suštini ne treba praviti ako niste
Roland Emerih i imate pri ruci nekoliko stotina miliona dolara (budžet ovog
filma bio je nikakvih 6 miliona).<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Problem
sa dramom je sljedeći: Gradonačelnikova mlada žena je valjda nekakva policajka
or something i neviđena je <i style="mso-bidi-font-style: normal;">ćurka</i>. Stalno
je namrgođena i oće da šefuje ljudima oko sebe i nadao sam se da će da zagine
negdje usput ili da je bar neko dobro išamara i izlemači, međutim ništa od toga
se nije desilo. Što je još gore od toga – taj idiot od gradonačelnika smatra da
je sasvim u redu da njegov sin svoju maćehu zove «mama» i vrlo se čudi što sin
to odbija. Međutim, na kraju filma, kad se sve sredi i kad se svi izgrle i
izljube, on nju stvarno zovne «mama» i tu sam bio vrlo blizu da se ispovraćam.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A;"><span style="font-family: inherit;">Moram da
spomenem i vrlo upečatljiv lik predsjednika SAD. Ako ste mislili da je Deni
Glover bio over-the-top u 2012., čekajte da vidite ovu likčinu! Na njega su
istovarili sve moguće klišee o američkom predsjedniku, tipa da ne želi da
bježi, da hoće da bude sa svojim narodom, da sipa «mudrosti» od kosmičkog
značaja ko iz rukava i sl. a pri tom konstantno šuška ko Dejvid Karadin u <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Kill Bill</i>. Ključna scena je kad odluči
da se obrati naciji i naravno svi Amerikanci se okupe pred televizorima da čuju
šta će PRECJEDNIK da kaže i on počne da baljezga nešto kao emotivno, a violine
gude u pozadini sve jače i jače, do maestralnog krešenda na kraju, mada je
govor zapravo gomila budalaština i čovjek nije rekao apsolutno ništa. Ova
istorijska scena mi je izmamila osmijeh i značajno popravila raspoloženje.<o:p></o:p></span></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;"><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: "Times New Roman"; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Likovi
u filmu u nekoliko navrata objašnjavaju svoja otkrića i prirodu tog čuda što
prijeti da uništi Zemlju i pritom se razbacuju raznoraznim fensi terminima koje
su vjerovatno pokupili s Vikipedije kad su ukucali «teorijska fizika». Ovo je
pošteno, što se mene tiče – ja pojma nemam s fizikom i mogli su da laprdaju šta
hoće, mada pretpostavljam da bi bilo ko ko zna išta o toj nauci lako pokazao da
je u pitanju obična gomila budalaština. Uz sve to, mora se priznati da je sam
kraj filma duhovit, domišljat, nekonvencionalan i sasvim sigurno znatno
inspirisaniji od uobičajenih
poslaćemo-astronaute-da-izbuše-rupu-i-raznesu-asteroid završetaka kakve obično
imamo u ovakvim filmovima. Ne kažem da je smislen ili tako nešto, ali zanimljiv
svakako jeste. Sve u svemu, <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Quantum
Apocalypse </i>može da dobije prolaznu ocjenu ako ste vrlo tolerantni. Primjera
radi, znatno lakše sam ga svario nego npr. <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Lost
City Raiders</i> koji sam gledao nekoliko dana ranije.</span></span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-55674992110669736812013-07-05T18:14:00.000-07:002013-07-11T16:31:27.619-07:009 (2009)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgykakRWQLUtw2PwPmE1RNrrlNM8DSLQOPEcxdHH2MbSiIkFBNx9CXk68Jni3KGvGblqAg51vTmQozbJ4xxP15gJGrFOxIrhiCM2hKpTujmoyd0_O2EEtS3l_YhAI3H-8dp9itv1BP9L4/s1600/9.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgykakRWQLUtw2PwPmE1RNrrlNM8DSLQOPEcxdHH2MbSiIkFBNx9CXk68Jni3KGvGblqAg51vTmQozbJ4xxP15gJGrFOxIrhiCM2hKpTujmoyd0_O2EEtS3l_YhAI3H-8dp9itv1BP9L4/s200/9.jpg" width="135" /></a></div>
<strong>Režija: </strong><em>Shane Acker</em><br />
<em></em><br />
<strong>Scenario: </strong><em>Shane Acker </em>(priča), <em>Pamela Pettler</em><br />
<em></em><br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<em>I ovaj tekst je otrgnut sa starog sajta, onako kako je tamo napisan. Nisam imao inspiraciju da dodajem nekakve ironične komentare.</em><br />
<br />
Ponovo se desilo da pogledam animirani film koji mi se uopšte ne gleda i da se on ispostavi kao odličan. Prethodni primjeri su <i>Strings</i>, <i>Nocturna</i> i u nešto manjoj mjeri <i>Corpse Bride</i>. Svi oni su zahvaljujući fenomenalnom mračnom ambijentu i originalnoj izradi nadoknadili određene manjkavosti i neoriginalnosti u scenariju (osim <i>Corpse Bride</i>, koji i nema manjkavosti u scenariju) i dospjeli na moju listu omiljenih animiranih filmova dvaes prvog vijeka.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Kao prave cjepidlake, odmah ćemo krenuti sa onim što ne valja – najslabija tačka <i>9 </i>je scenario. Iako je osnovna priča sama po sebi zanimljiva i originalna – postapokaliptična budućnost u kojoj je čovječanstvo zbrisano nakon rata s mašinama, te svijetom lutaju ogromne mehaničke zvijeri i majušne lutkice koje bježe od njih – razrada svega je otišla u tri lijepe. Treba progutati totalno kretensku karakterizaciju, gdje se lutke kompletno ponašaju kao ljudi i to ne kao pravi ljudi nego grozno klišeizirani karakteri iz niskobudžetnih filmova koje smo vidjeli tri milijarde puta ranije. Heroj filma, lutka broj 9, je mladi idealista (check) koji dolazi u komunu lutaka predvođenu Kukavičkim Vođom (check) Brojem Jedan, čiji henčmen broj 8 je pokorni slugan i siledžijski rmpalija (check). Nakon što zvijeri kidnapuju entuzijastičnog genija (check), broja 2, broj 9 pokreće spasilačku misiju (check) uprkos protivljenju Velikog Kukavičkog Vođe (check). U pomenutoj misiji, taman kad im dupeta vise o koncu, pojavljuje se Herojska Ratnica (check) broj 7 i spašava ih. I tek onda kreće prava priča, jer naš nespretni junak pomoću nekog artefakta koji je teglio otkako se probudio (tj. nastao) aktivira Vrhovnu Demonsku Zvijer koja proizvodi Druge Zvijeri i sad se valja i time pozabaviti, a nazad u komunu više nisu dobrodošli.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Što je još gore od potpune scenarističke neoriginalnosti i jeftinoće unutar odlične ideje jesu potpuno idiotske i nepotrebne aluzije na Hitlera i nacizam. Apparently, Mašinu Koja Proizvodi Druge Mašine konstruisao je isti naučnik koji je napravio i Lutke, naravno za Dobrobit Čovječanstva, ali njegov mecena, zli Kancelar (sic!) je smatrao da je bolja ideja da on pomoću pomenute mašinerije zavlada svijetom. Kad ovome dodamo i ikonografiju u vidu napadnih crveno-crno-bijelih i sl. Zastava i simbola, dobijamo “poruku” koja je suptilna kao mlaćenje ciglom po čelu. Jedino je Ralf Bakši bio veći manijak, ali kod njega je teško uopšte govoriti o “aluzijama”, “simbolici” i sl. jer je manijak eksplicitno imenovao Hitlera i naciste, sa sve kukastim krstovima, tenkovima i šta ti ja znam. Uglavnom, pomenuti naučnik je prije nego što je odapeo ostavio neku vrstu ostavštine svojoj posljednjoj kreaciji, lutki broj 9 (ako niste pažljivo čitali tekst od početka, to je naš heroj), ali o čemu se radi i šta se dalje dešava neću spojlovati. </div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Bitno je da scenario, kakav god da je, pruža priliku za jednu epsku avanturu, sa dosta akcije, spektakularnim scenama, a bogme i temama za odrasle. Ne, ne mislim na imbecilne seksualne aluzije koje moronski dizajneri stavljaju u ionako slabe dječije filmove, misleći da ih taj <i>wink wink</i> prema odraslima u stilu “Divi ovo, dijete vidi samo bukvalno značenje ove rečenice, a vi, njegovi mama i tata, kontate seksualni podtekst, zar nismo genijalni što svojim filmom apilujemo i mlađim i starijim gledaocima?” čini pretjerano inteligentnim i inovativnim. Pod adult temama podrazumijevam opštu mračnost teme, nedostatak pixarovskog šareniša i infantilnog humora (ovo dvoje je odvojeno, dakle ne insinuiram da je infantilni humor karakteristika Pixara) i činjenicu da likovi ovde bogme ginu bez pardona. I mada je kraj filma pozitivan i optimističan (bar za lutke, za nas ljude slabo ima nade jer smo svi pokojni), činjenica je da tokom priče preko nekoliko glavnih likova ode u posjetu vječnim lovištima.</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Ono što sve primjedbe vezane za scenario čini beznačajnim jeste vanserijska atmosfera. Nekako je veličanstveno to što se minijaturne lutke bore protiv ogromnih (odlično dizajniranih) mehaničkih nakaza, a sve tu u opustošenom postapokaliptičnom stimpank svijetu. Pomenuta čudovišta uopšte nije lako opisati, kao na kraju krajeva ni same lutke, pa stoga nek vam kao vrlo grub orijentir posluži ovih nekoliko sličica <em>(koje smo po dobroj staroj tradiciji ovog bloga eliminisali).</em> Naravno, to je vrlo mali dio onoga što može da se vidi u filmu.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
Sitan problem jeste što je, kao kod <i>Cloverfield</i>a, gledanje na velikom platnu, u bioskopu, skoro obavezno. Akcione scene su napravljene s namjerom da budu spektakularne i tu nema nikakvog kompromisa. Ja sam čak pomislio da film pati od trideitisa, tj. želje da nam u svakoj sceni tutne nekakav objekt pravo u oči, bilo da je to nekakva daska ili nešto što se raznijelo u paramparčad pa komadići lete pravo prema nama ili džinovsko bura ili ko zna šta još. Međutim, rovarenjem po Internetu nisam uspio da nađem informacije o bilo kakvoj 3D verziji. Hence moja zbunjenost. Nevertheless, ovo pod obavezno gledajte u bioskopu, a ako ne uspijete, smatrajte se oštećenim. Ili bar nađite neki odličan DVD rip i pustite ga na ogromnom televizoru. To opet nije to, ali može da posluži. Ali ako gledate neki krš od DivX verzije, koju pustite na kompjuteru, pa onda kažete kako vam se film ne sviđa jer “ne valja scenario”, onda vas stvarno treba izmlatiti močugom. Neki filmovi imaju odlične scenarije, a neki opet idu isključivo na vizuelnu prezentaciju. Oboje je sasvim legitiman način zabavljanja gledaoca. <i>9</i> ide na ovu drugu varijantu. Eto.</div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-11816793492579408362013-07-02T16:09:00.002-07:002013-07-02T16:09:45.876-07:00Infestation (2009)<div class="separator" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;">
<img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjj1_xXJgu-CkVx6Pry7u4TlSAJXmCj_lnbYdlZMay_WOm1GrscAZCUsK1qKxZ2mkCfeA5Tu3ymAeVsiqMmRIjrd28EYQWMmEz48OVq_sXlwYt9LT4dNtMFgFzr8lnfoKJbVA36mfw9MDI/s200/infestation.jpg" width="135" /></div>
<strong>režija: </strong><em>Kyle Rankin</em><br />
<em></em><br />
<strong>scenario</strong>: <em>Kyle Rankin</em><br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<strong></strong> </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;"><em>Ovaj tekst je originalno objavljen prije mnogo godina na mom blaženopočivšem blogu koji se nalazio na momblogu.rs. Ovom prilikom tekst pejstujemo ovde u cijelosti, osim slika (slike su izbačene jer ionako ne planiram da ih ubacujemo u nove tekstove, to je totalna gnjavaža) i dodatnih propratnih komentara koji služe da premoste vremenski gap između trenutka prvog objavljivanja teksta i sadašnjeg trenutka, u kome je tekst postavljan na novi blog.</em></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;"><em></em></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;">Jipi, džinovske bube! Sličnu tematiku nismo vidjeli još od <i>Eight Legged Freaks</i> i serijala <i>Starship Troopers</i>. U filmu Elorija Elkajema napasnici su bili džinovski pauci, a u Verhoevenovom čedu (i subsekventnim nastavcima) neke bubetine kojih ne mogu da se sjetim. Ovde su u pitanju ogromni jelenci ili bar nešto što liči na to, mada se na vašem mjestu ne bih uzdao u zoološke informacije iznijete ovde.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SR" style="mso-ansi-language: SR;"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Radnja filma je sasvim jednostavna – mladi nerd i zabušant Kuper, svježe nakon što je dobio otkaz zbog pretjeranog glupiranja na radnom mjestu, čuje neki ekstremno uvoparajući ton i onesvijesti se. U nekom neodređenom kasnijem trenutku se budi začauren u nekakvu čauru i ispetlja se odatle, samo da bi na svoj užas otkrio da su neke ničim izazvane džinovske bube načisto pomele ljude sa lica zemlje. Napolju nema nikog, a u unutrašnjosti zgrade nalazi se još nekoliko čaura sa preživjelima. Kuper ih redom oslobađa i tako formira odbor za otpor koji će pokušati da se suprotstavi bubetinama i savlada ih. Naša herojska družina prvo pokušava da preko radija uspostavi kontakt sa eventualnim drugim preživjelim osobama, ali odgovora nema. Zajedno sa pustim ulicama, to nas navodi na zaključak da su razmjere buvljeg uništenja apokaliptične. Kuper predlaže da se prvo dokopaju njegove kuće i tamo sretnu s njegovim ocem, militantnim gun-freak desničarom koji bi grupi obezbijedio neophodni firepower i leadership.</span></div>
<br />
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Grupica će tokom svog putovanja da otkrije dvije stvari: Prvo, bube (koje inače mogu da lete, to sam zaboravio da spomenem) odnose ljude u nekakvu svoju bazu i tamo ih drže spremne za ishranu. Ovo je motiv očigledno inspirisan filmo(vi)m(a) <i>War of the Worlds</i> i, valjda, knjigom koju je po tim filmovima napisao H.G. Lewis. Ovaj, Wells. Drugo, kad bube spiče nekog u leđa nekakvim žaokama or something (?), taj se malo pogubi, a poslije pretvori u full-fledged kentaura, samo što umjesto konjskog tijela ima paukolike noge. Ako ste igrali <i>Doom 3</i>, tamo imate jedno stvorenje koje dosta podsjeća na ova čudovišta. Prvo otkriće dovodi do rasparčavanja grupe, pošto će neki htjeti da bježe dalje, a neki da udare na samu bazu ne bi li oslobodili svoje voljene osobe (yuck!). Zahvaljujući transformacijama u pauke, među preživjelima postoji tenzija nalik na onu iz <i>The Thing</i> – nikad se ne zna ko je «zaražen» i ko već u sljedećem trenutku može da se okrene protiv dotadašnjih drugova.</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Ako ćemo pošteno, <i>Infestation</i> je u potpunosti obavio posao koji je preuzeo na sebe, a to je da bude nepretenciozan zabavan postapokaliptični filmić. S bubama. Likovi su uglavnom so-so, sve do pojavljivanja Kuperovog oca, koga glumi uvijek odlični Ray Wise. Razmišljam da mu ovih dana napišem pohvalno slovo na blogu, jer čovjek ne samo da se ne boji da igra u niskobudžetnim hororima (<i>Dead End, Jeepers Creepers 2, Infestation,</i>...) već te poslove shvata maksimalno ozbiljno i briljira u svakom filmu. A i filmovi u kojima se pojavljuje su redovno dobri. Na stranu njegova urođena harizmatičnost. Elem, dakle, najsvjetlija tačka ovog filma upravo su prepucavanja Kupera i njegovog oca. Scena koja fenomenalno sumira sve ovo je kad se Kuper požali ocu kako su se u njihovoj porodici osjećanja vrlo rijetko pokazivala, a ovaj mu odgovara:</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<i><span lang="SR">«Son, let me tell you a little story... you're an idiot!»<o:p></o:p></span></i></div>
<br />
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Pohvalno je što se sa ovim zezanjem išlo do kraja, tj. nema onih davežnih scena kad se do tada bezosjećajan lik raspilavi i raspekmezi i počne da se izvinjava i da cmizdri.</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Humor je podnošljiv, nema iritantno stupidnih šala, ali rijetke su i scene u kojima ćete se glasno smijati.</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Malo sam odlutao. Vraćamo se na prvu misao prethodnog pasusa – <i>Infestation</i> je ispunio ciljeve koje je sebi zacrtao. Međutim, sa ovakvom pričom čovjek može opravdano da pomisli da je tu moglo još svašta da se ubaci. Meni je recimo krivo što se nije išlo više u smjeru <i>Feast </i>serijala. Nije da sam očekivao onakva ništavila i karikature od likova, ali malo više mašte na tom polju ne bi škodilo, a dobro bi bilo i da je iz tog serijala preuzeto uklanjanje preživjelih na ekstremno bizarne načine. I naravno krvave scene. </span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">S druge strane, ako ćemo pošteno – vjerovatno će većini ljudi ovaj film biti mnogo bolji od <i>Feast</i>a i biće im vrlo drago što se Kajl Renkin nije srozao na nivo te besmislene trešerčine <em>(mogu da dodam da ti ljudi definitivno pojma nemaju).</em> Ako spadate među one tri i po osobe koje do imbecilnosti vole sva tri dijela <i>Feast </i>trilogije, pomirite se na početku da ovo nije Feast s bubama i svidjeće vam se i <i>Infestation</i>. Nadam se i nastavku ovog filma, a ako koga zanima – Renkin radi još jedan post-apokaliptični film sa Rejom Vajzom. Yeah! <em>(Jeeee, super!!!1 Samo što ništa nije ispalo od tog filma, već se ideja transformisala u nekakvu seriju pod nazivom Nuclear Family)</em></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR"> <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoBodyText" style="text-align: justify;">
<span lang="SR">Disclaimer: Da, ove slike sam maznuo sa Interneta! Nisam imao priliku da sam grebujem neke i <i>ukrao </i>sam ih. Tužite me! Mnjnjnjnj... <em>(Ali već smo napomenuli gore da smo slike izbacili, pa se postavlja pitanje šta će ovde ovaj komentar, što nije i on izbačen. Odgovor je da mi je bilo žao da izgubim tako fenomenalan komentar)</em></span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-4948507918609369165.post-54327187075410610842013-07-01T16:15:00.000-07:002013-07-11T16:30:55.398-07:00Hell Mountain (1997)<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_tT85hrGqg8miALa_5BdstsqdcENFfzLeKYDinlRFNtp6JI6Kuxtf_5Ftjv4l87IpCRWVmQJosHgPF94xpkW5SQgR4xaHLaeVxAK6GKFpOBrCyqFTk33znCG3lzGLviBbioQUZc7skVU/s392/hell_mountain.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_tT85hrGqg8miALa_5BdstsqdcENFfzLeKYDinlRFNtp6JI6Kuxtf_5Ftjv4l87IpCRWVmQJosHgPF94xpkW5SQgR4xaHLaeVxAK6GKFpOBrCyqFTk33znCG3lzGLviBbioQUZc7skVU/s200/hell_mountain.jpg" width="108" /></a></div>
<span style="font-family: inherit;"><b><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;">Režija: </span></b><i><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;">Michael Rohl<o:p></o:p></span></i></span><br />
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span style="font-family: inherit;"><b><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;">Scenario: </span></b><i><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;">Christopher Hyde<o:p></o:p></span></i></span></div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span style="font-family: inherit;"></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<span style="font-family: inherit;"><i><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p></o:p></span></i></span> </div>
<span style="font-family: inherit;">
</span><br />
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt;">
<i><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></i></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoBodyText" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif";"><span style="font-family: inherit;">Svakom
ljubitelju opskurnih B-filmova moralo bi biti poznato ime <em>Lloyda A. Simandla</em>,
deklarisanog perverznjaka koji je kroz svoj producentski i režiserski rad
praktično održao u životu žanr eksploatacije (da, eksploataciju smatram
posebnim žanrom, ako vam se to ne sviđa možete da skočite u jezero) tokom
otherwise posnih posljednjih godina prošlog vijeka i prvih godina ovog.
Simandlov fetiš je bijelo roblje, naravno ono sastavljeno od mladih djevojaka
koje su prinuđene da obavljaju raznorazne teške poslove u raznoraznim
stadijumima razodjevenosti. Tu je obavezno neka sadistička lezbo upravnica, bar
jedna ekstremno duga scena čoporativnog presvlačenja, scena sa aukcijom robinja
itd. a uglavnom su ispoštovani i ostali kanoni WiP filmova. Međutim, Simandl
osvježava standardnu WiP formulu premještajući radnju iz običnog zatvora u
raznorazne druge maštovite ambijente – srednji vijek, svemirski brod,
postapokaliptična budućnost, you name it. <o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Njegov dežurni partner u zločinu već evo deceniju i
kusur je scenarista Christopher Hyde. Njih dvojica su zajedno snimili više
filmova nego što su Lennon i McCartney napisali pjesama. Ili, preciznije – više
puta su snimili jedan isti film nego što su Lennon i McCartney napisali
pjesama. </span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;"></span></span> </div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">(Pošto se isti elementi konstantno ponavljaju, nije teško zamisliti
kako otprilike izgleda telefonska konverzacija Simandla i Hajda u trenutku kad
dođe vrijeme da se snima novi film:<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Alo, Kris?»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Reci, Lojde!»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Slušaj, vrijeme je da se snima novi film. Scenario mi
treba <i>sutra</i>!»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Ali, ali... Pa kako do sutra da napišem scenario?»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Ajde ne laprdaj! De otvaraj taj svoj folder sa
scenarijima!»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;"><Kris ide do kompjutera, otvara folder pod nazivom
Screenplays, u kome se nalaze fajlovi čije naslove čine sve moguće kombinacije
pojmova Bound, Heat, Lesbian i Slave><o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Evo, otvorio sam.»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Izaberi neki, bilo koji.»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Evo npr. Chained Heat 2»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Odlično! Šta se ono bijaše tamo dešavalo?»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Pa neke cure u nekom zatvoru i...»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">«Odlično! Zamijeni zatvor nekim futurističkim
kamenolomom ili tako nečim!»<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span><span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;"><Kris ide na find/replace opciju i sva
pojavljivanja riječi 'zatvor' mijenja kamenolomom>)<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Svi ti scenariji toliko liče jedan na drugi, da uopšte
nije neosnovana sumnja da Kris Hajd na svom laptopu ima neki <em>Bound Heat
Screenplay Generator</em> u koji samo utrpa imena likova i mjesto gdje se dešava
radnja, dok sve ostalo odradi kompjuter. Kad je o realizaciji riječ, filmove
producira Simandlova češko-kanadska kompanije Northern American Films ili tako
nešto i snimani su na privlačnim češkim lokacijama sa privlačnim češkim
djevojkama kao topovskim mesom (ponegdje se ovo čak naziva i
czechploitationom).<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Razlog zbog kojeg sam napravio ovaj kratki uvod
sastoji se iz dva razloga: Prvo, <i>Hell Mountain </i>(o kome je ovde riječ,
ako ste zaboravili) u potpunosti prati formulu, iako ima i nekih solidnih
odstupajućih elemenata o kojima ćemo nešto više reći kasnije. Drugo, zbog
sklonosti Simandla da radnje svojih filmova smješta u neku vrstu
postapokaliptične budućnosti, ovo sasvim sigurno nije posljednji njegov film
koji ovde opisujemo, tako da ovaj uvod može da se koristi i za ostale filmove.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">U slučaju <i>Hell Mountain</i>, koji je ponegdje
poznat i kao <i>Chained Heat</i> ili <i>The Horror of Hell Mountain </i>ili
nešto četvrto (konfuzija sa naslovima Simandlovih filmova je skoro jednaka onoj
kod filmova Brusa Lija, jer svaki od njih ima po petnaestak različitih naziva,
pa se vi sad snađite šta je šta. Ako vidite riječi poput chained, heat, bound, lesbian,
slave ili tako nešto, garant je u pitanju Simandl, a koji konkretno film –
pitajte Maru gataru), kao režiser je potpisan Majk Rol, međutim iz samog filma,
kao i činjenice da je Lojd Simandl producent, jasno je koliki je bio uticaj
velikog maga na nastanak ovog filma. <o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Radnja filma je otprilike sljedeća – pedeset godina
nakon što je svijet otišao u materinu (nije nam objašnjeno kako) ljudi se
snalaze kako znaju i umiju da prežive. U jednom malom selu u planini prinuđeni
su da svoje mlade djevojke prodaju lokalnim siledžijama u zamjenu za hranu. Te
siledžije predvodi neka likčina prikačena na kompjutere (neka poor man's
varijanta Lorda Dreada iz serije <em>Captain Power and the Soldiers of the Future</em>),
koja iz svoje baze u tzv. Paklenoj planini nadgleda sve živo i vlada čitavim
regionom. Njegova desna ruka zadužena za prljave poslove je izvjesni Strajker,
koji je zadužen za oružane operacije (i kupovinu robinja) tamo gdje je
potrebno, a tu je i neka njegova zla asistentica koja voli da pipka mlade djevojke.
Robinje su prinuđene da u Paklenoj planini tucaju kamen obučene u neke
kvazihaljinice sa ogromnim izrezima koje omogućavaju da im grudi lijepo
landaraju okolo tokom posla. Međutim, naš glavni negativac ne zna da mu
izdajnički Strajker radi o glavi zajedno sa njegovom rođenom ženom, koja inače
vrijeme provodi u lezbo trojkama sa nekim služavkama i malo šta radi osim toga.
Njih dvoje, naime Strajker i žena tog glavnog negativca, planiraju da tog
negativca skinu i na vlast postave sebe, ali to ne mogu da urade dok ne pronađu
šifru za kompjutere koji ovog održavaju u životu. Inače, taj vladar svega živog
je zabranio tehnologiju svugdje osim u svojoj jazbini, tako da dok on ruluje sa
hi-tech opremom koja je posljednji krik tehnike, ostatak zemlje živi na nivou
srednjeg vijeka (ne računajući mitraljeze i ostalo oružje).<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Heroji filma su Kal, mladi građanin pomenutog sela
(igra ga Bentli Mičam, unuk nešto poznatijeg Roberta) i njegova cura Šira.
Početak filma zatiče ih u njihovom omiljenom skrovištu, kućici na drvetu u
okolini, u izvanrednoj dvominutnoj sceni seksa koja je u nekim verzijama
filma osakaćena i prepolovljena (pazite da pazarite UK verziju pod nazivom <i>The
Horror of Hell Mountain</i>, u kojoj je ova scena kompletna). Njih dvoje
maštaju o bijegu iz pomenute vukoj..ine (don't we all?) i zajedničkom životu na
nekom udaljenom mjestu. Bijeg je planiran za to veče, međutim Strajkerove
siledžije upadaju i mažnjavaju Širu direktno iz njene kuće, taman kad se
spremila da krene na sastanak s Kalom. Kad se ona ne pojavi, Kal i njegov
vjerni prijatelj Teler (nije Mali rendžer) sjure do sela i imaju šta da vide –
zajedno sa ostalim curama koje su prodate u roblje Strajker i ekipa u kombiju
je odvoze prema Paklenoj planini. Kal pokušava da dođe do nje, ali ona jedino uspijeva
da mu doturi neki mini disk koji je krišom uzela iz kuće prilikom polaska. Kal
njuši pacova i on i Teler se vraćaju do Širine kuće, gdje saznaju gorku istinu
– njena majka, ta gadna gadura, prodala ju je za kesicu nekog dragog kamenja.
Iznervirani, njih dvojica je ispituju o disku i saznaju da je u pitanju ključ
za oslobođenje od tiranije glavnog negativca, ali da samo nekakav Učitelj (a to
su neke face koje rasturaju rad na kompjuteru) može da pročita njegov sadržaj.
Problem je što je Zli Gospodar zabranio sve Učitelje i kompjutere svugdje osim
u svojoj jazbini. Actually, Učitelje ne samo što je zabranio, već ih je i pobio
sve do jednog, ali legenda (tj. ta pijana baba) kaže da negdje u planini
postoji Posljednji Učitelj. Kal i Teler se naravno upućuju u planinu prepunu
opasnosti ne bi li pokušali da presretnu kombi sa zatvorenicama prije nego što
stigne do Paklene planine, a i da istovremeno potraže tog misterioznog
Učitelja. Kad ga nađu (tj. Kal, pošto Teler vrlo brzo gine u ataku na
negativce), ispostaviće se da je to ni manje ni više nego <em>Jack Scalia</em> (!).<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Iz ovog gore (što otprilike pokriva nekih prvih pola
sata filma) jasno je da priča zapravo ima priličan potencijal – neki drugi
producent bi vrlo mudro iskoristio očiglednu sličnost priče sa poznatim bajkama
o vitezu koji se upućuje u quest pronalaska svoje drage koju je kidnapovao
kakav zmaj ili neki perverznjak, s tim da je sve to urađeno u futurističkom
postapokaliptičnom stilu – diskovi, kompjuteri, vojska i sl. Bajkoviti element
je donekle postignut i odličnim planinskim šumovitim lokacijama, kao i prikazom
same Paklene planine iz daljine, odakle ona djeluje prilično solidno. U stvari,
priča ovog filma je relativno zanimljiva i atmosfera je uglavnom dobra.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><span style="font-family: inherit;">Međutim, jednom kad djevojke stignu u Planinu, nastupa
standardna simandlovska eksploatacija (do tada smo od tih elemenata vidjeli
jedino cjenjkanje negativaca sa selonačelnikom oko cijene robinja) – djevojke
se oblače u kostime za rad u rudniku i pratimo duge i nepotrebne scene
mukotrpnog rada tokom kojih im grudi non-stop ispadaju iz tih haljinica. Naša
heroina Šira pokušava da smisli plan za bijeg, što nekako uključuje
približavanje ženi glavnog negativca (koju inače glumi Sara Daglas, znate je iz
filma o Daliju, zatim iz Supermena 2 i raznih drugih drugih nastavaka poznatih
filmova), što podrazumijeva threesome sa njenim služavkama, koji nažalost nije
prikazan. Za to vrijeme, kad se Kal opskrbio znanjem od Učitelja (i saznao
tajnu Diska), on sam dolazi u Paklenu planinu i uspijeva gotovo singlehandedly
da demolira čitavu armiju koja je toliko dugo držala svijet pod čizmom terora.
Prc! Naivnosti načina na koji je to obavio ima mnogo šta da se zamjeri.<o:p></o:p></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin: 0in 0in 0pt; text-align: justify;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial;"><o:p><span style="font-family: inherit;"> </span></o:p></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: inherit;">
<span lang="sr" style="font-family: "Trebuchet MS","sans-serif"; mso-ansi-language: #081A; mso-bidi-font-family: Arial; mso-bidi-language: AR-SA; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: EN-US;">Problem
sa <i>Hell Mountain </i>je što pokušava da bude previše stvari odjednom, a onda
sve te stvari trpe zbog toga. Nije čistokrvna eksploatacija jer nema dovoljno
eksploatacijskih elemenata. Nije dovoljno dobra akcija jer je akcija ugušena
eksploatacijskim elementima. Nije dovoljno dobra futuristička bajka jer je u
drugoj polovini ta atmosfera narušena akcijom i seksom. Svega ima, a ničeg nema
dovoljno. Mišljenja sam da su, sa tolikim <i>Bound Heat</i> filmovima koji
kruže okolo, komotno mogli potpuno da izbace elemente eksploatacije i da je
trebalo da idu na čistokrvnu futurističku akcionu bajku i da iskoriste odličnu
atmosferu koju film ima u pojedinim trenucima. Što se tiče apokaliptične
atmosfere, nje skoro uopšte nema – osim što znamo (jer nam tako kaže narator)
da se radnja dešava nakon sloma čovječanstva, nema scena nekih većih
pustošenja. Kad se sve ovo sabere, oduzme, pomnoži i podijeli, dobijamo
činjenicu da je <i>Hell Mountain</i> podnošljiv film (mnogo podnošljiviji nego
što bi njegovi autori imali pravo da se nadaju), ali i da je mogao da bude
mnogo više od toga, da je samo bilo malo više ambicije kod autorskog tima.</span></span></div>
Harvesterhttp://www.blogger.com/profile/01150602328735616033noreply@blogger.com0