Dead Set (2008)

Režija: Yann Demange

Scenario: Charlie Brooker

Trajanje: 5 epizoda, ukupno 141 minuta

Sudeći po onom što možemo da pročitamo na IMDb-u, ova serijica zvuči prilično originalno - zombi apokalipsa izbija tokom sezone Velikog brata i dok pošten svijet napolju gine, ukućani pojma nemaju o svemu što se dešava. Da je ovo stvarno ovako, bilo bi fenomenalno - čitav svijet odlazi dođavola, dok grupa imbecila nastavlja sa svojim glupiranjima, besmislenim raspravama, tuširanjima i privatavanjima. Nakon nekoliko nedelja ponestane im hrane, a i javlja se neobičan nedostatak komunikacije s druge strane. Nekako uspijevaju da se iskobeljaju iz kuće, samo da bi otkrili horde zombija koje ih željno čekaju za ručak. How cool is that?

 

Nažalost, ovaj koncept odlazi u vodu već u prvoj epizodi, jer se paćenici unutra vrlo brzo informišu o dešavanjima napolju. Pošto je to mjesto vrlo dobro zabarikadirano, ubrzo im se pridruže i još neki preživjeli spolja, tako da se sve vrlo brzo pretvara u tradicionalnu priču o opsadi, koju od niza zombi filmova koje gledamo posljednjih godina razdvaja samo činjenica da je u pitanju TV mini-serija (i, da ne griješim dušu, fakat je da je realizacija daleko iznad prosječnog niskobudžetnog filma).

 

Scenarista Čarli Bruker i njegova ekipa ciljali su na što je moguće autentičniji BB "ugođaj", tako da je kuća vrlo vjerno rekonstruisana, likovi su prilično autentično idiotski, u sporednim ulogama pojavljuju se neke real-life njuške (npr. voditeljka Davina MekKol i neki učesnici u to vrijeme posljednje BB sezone) a scena izbacivanja je snimljena tokom stvarne scene izbacivanja negdje za vrijeme devete sezone. Poezija. 

 

U prvoj epizodi upoznajemo se sa protagonistima i to je jedan od onih frustrirajućih uvoda kad vas odmah mlatnu u glavu sa petsto različitih likova koji su svi u nekakvoj žurbi i viču i psuju i dok ti pohvataš ko je ko, pola njih izgine. Srećom. Uglavnom, pored samih učesnika, izdvajaju se producent Patrik, zatim nekakva Keli (glumi je kćerka Reja Vinstona) za koju nije baš najjasnije šta radi (osim što raznosi kafe okolo), te njen momak koji je sa nekom svojom sajdkikicom udaljen nekoliko desetina milja od Kuće i pokušava da se dokopa iste da bi našao svoju curu, nesvjestan fakta da ga ta kozurina vara s nekom antipatičnom kretenčinom s posla. Nije mi jasno zašto je ubačen taj ionako vrlo kratki i tupavi sabplot koji ni najmanje ne utiče na dalji tok radnje, osim što anulira eventualne gledaočeve simpatije prema glavnom liku.

 

Ubjedljivo najinteresantniji lik ovde je pomenuti Patrik, neka vrsta producentskog Ala Sverindžena, bezosjećajno i bezobrazno krme koje se ni u jednom trenutku ne ustručava u izražavanju prezira prema ostalim likovima. Naravno, psuje kao kočijaš, vrijeđa sve oko sebe i ubjedljivo je najsimpatičniji lik u seriji. Dodaci na DVD-u, naročito dijelovi u kojima se pojavljuje sam Čarli Bruker, navode me na misao da ovaj lik ima dosta autobiografskog u sebi.

 

Tretman apokalipse je zadovoljavajući, u smislu da autori nisu zagrizli više nego što mogu da progutaju. Jasno je da u jednom ipak ne pretjerano budžetnom projektu kao što je ovaj nećemo vidjeti masovna pustošenja kao npr.u 28 Days/Weeks Later, ali naglašen osjećaj propadanja ipak je prisutan. Dešavanja su uglavnom smještena oko kuće Velikog brata i tu u nekoliko navrata možemo da vidimo vrlo lijepe gomile zombija koje navaljuju na kapiju u namjeri da je probiju.

 

Specijalni efekti su vrlo dobri, naročito u kasnijim epizodama, kada klanje, komadanje i raspadanje postaje znatno eksplicitnije. Mislim da će svaki pravi ljubitelj zombi masakra biti zadovoljan scenama u kojima zombiji grizu grkljane ili proždiru žrtve koje se još koprcaju. Nažalost, solidan dio ovoga snimljen je na potpuno idiotski način, sa groznom drmajućom kamerom kakve bi se postidio i Lars fon Trir, koja se tokom akcionih scena trese ko da je na boks meču protiv Lenoksa Luisa. Ne treba uopšte napominjati da tu vidimo samo pokoji kratkotrajni bljesak krvi i iznutrica, dok se ono najinteresantnije dešava negdje okolo. Nejasno je zašto su se autori opredijelili za ovu varijantu, da li nisu imali povjerenja u specijalne efekte ili nisu htjeli da podilaze sadističko-voajerskim nagonima publike (mada se onda postavlja opravdano pitanje za koga su ovo uopšte snimali) ili im je opravdanje navodno frenetičan tempo svega, pošto su ovde, je li, u pitanju brzotrčeći zombiji a la Dawn of the Dead rimejk, tek stvari stoje tako kako stoje i to je zapravo jedina velika mana ovog projekta.

 

Oni koji se nekim bizarnim slučajem opredijele da nabave legalno DVD izdanje mogu da vide izbrisane scene, intervjue sa ekipom (najzanimljiviji su sam Bruker i lik koji glumi Patrika) i prikaz kako su se SFX majstori pozabavili pojedinim krvavim scenama.