Sunday, February 16, 2014

Dr. Plonk (2007)

Režija: Rolf de Heer

Scenario: Rolf de Heer



 
Dr Plonk je briljantni pronalazač iz 1907. godine koji u trenutku inspiracije uz pomoć čitavog niza komplikovanih matematičkih formula (u kojima uglavnom figurišu nekakve sume i neki integrali) dolazi do jezivog zaključka – smak svijeta će da se desi u 2008. godini, osim ako se nešto hitno ne poduzme po tom pitanju. Odlazi pravo do predsjednika Vlade, koji mu naravno ne vjeruje ni riječ. Čak štaviše, on i njegovi ministri svojski ismiju doktora Plonka. Zbog toga naš heroj, uz pomoć svoje debele žene, psa Tiberijusa i gluvonijemog i nesposobnog pomoćnika Paulusa, konstruiše vremeplov pomoću kojeg odlazi pravo u 2007. godinu u nastojanju da nađe dokaze za svoju tvrdnju. Naravno, kad modernim ljudima pokuša da objasni za smak svijeta, suočen je sa još gorim ismijavanjem nego u svoje vrijeme.

Pošteno govoreći, ovaj film uprkos svom podnaslovu («A film about the end of the world») ima malo toga zajedničkog sa smakom svijeta. Istina je da je osnovna tema pokušaj dobrog doktora da pronađe dokaze da će svijet da propadne za godinu (ili 101 godinu, zavisno od toga u kom smo vremenskom periodu) dana, ali to je samo podloga za seriju čarličaplinovskih gegova sa sve šutanjem u dupe i ostalim neizbježnim sastojcima. Čarličaplinovskih? Da, zaboravio sam da spomenem da je Dr Plonk nijemi crno-bijeli film. E sad, što se tiče nijemih filmova, tu nisam baš osobit stručnjak, ali koliko se meni čini, režiser Rolf de Heer je uspio da, u saradnji sa svojim (odličnim) glumcima, da lijepu posvetu toj filmskoj epohi. Odnosno, što je mnogo bitnije – uspio je da napravi dobar film. Ne mogu reći da me je i u jednom trenutku stomak bolio od smijeha, ali je film u svakom trenutku vrlo zabavan i ti vizuelni gegovi sjajno funkcionišu. Npr. Vremenska mašina je neka grdna retro skalamerija sa retro ručkama, zupčanicima, cijevima i sl., a dobri doktor se iz jedne u drugu vremensku epohu seli u nekoj drvenoj skalameriji koja je zapravo čisti mrtvački kovčeg. Inače, mašina ima alarm u vidu zvonceta, tako da čim doktor u 2007. upadne u nepriliku, potegne uže u svom kovčegu i tako alarmira Paulusa, koji momentalno povuče ručku i vrati doktora u sadašnjost (tj. Prošlost). Jedini problem pri tome je što je doktor zaboravio da je Paulus gluv :-), što dovodi do niza komičnih situacija.
 
Sam smak svijeta nije detaljnije razmatran – ni u jednom trenutku nam nije objašnjeno kako je to doktor došao do svoje magične formule, niti na koji to konkretno način bi svijet trebalo da rikne. Ako film ima neku dublju poentu osim da bude vrlo zabavan i duhovit, to je (bar se meni tako čini) da će smak svijeta da nastupi jer su ljudi zapravo nevjerovatno glupi. Doktor, iako je genije, na svakom koraku je izložen podsmijehu, a pred kraj filma ga čeka i strpavanje u tamnicu. U sadašnjem vremenu svi ljudi su zauzeti isključivo buljenjem u televizore (na kojima se, iz nekog razloga, vrti nekakav trejler or something pod nazivom «The End of the World»), što dobri doktor vidi kao jedan od pokazatelja da će sve da propadne. Možete cinično da konstatujete kako je ta tematika o zlosti televizije već toliko izmlaćena da postaje neukusno potezati je i bićete u pravu, ali napominjem da je poruka (ako je uopšte i ima) u potpunosti podređena vizuelnim gegovima. Dakle, lijepo se opustite i uživajte u duhovitom filmu i odličnoj muzici (!).

No comments:

Post a Comment