Scenario: Rolf de Heer
Dr Plonk je briljantni pronalazač iz 1907. godine koji u trenutku
inspiracije uz pomoć čitavog niza komplikovanih matematičkih formula (u kojima
uglavnom figurišu nekakve sume i neki integrali) dolazi do jezivog zaključka –
smak svijeta će da se desi u 2008. godini, osim ako se nešto hitno ne poduzme
po tom pitanju. Odlazi pravo do predsjednika Vlade, koji mu naravno ne vjeruje
ni riječ. Čak štaviše, on i njegovi ministri svojski ismiju doktora Plonka.
Zbog toga naš heroj, uz pomoć svoje debele žene, psa Tiberijusa i gluvonijemog
i nesposobnog pomoćnika Paulusa, konstruiše vremeplov pomoću kojeg odlazi pravo
u 2007. godinu u nastojanju da nađe dokaze za svoju tvrdnju. Naravno, kad
modernim ljudima pokuša da objasni za smak svijeta, suočen je sa još gorim
ismijavanjem nego u svoje vrijeme.
Pošteno govoreći, ovaj film uprkos svom podnaslovu («A film about the
end of the world») ima malo toga zajedničkog sa smakom svijeta. Istina je da je
osnovna tema pokušaj dobrog doktora da pronađe dokaze da će svijet da propadne
za godinu (ili 101 godinu, zavisno od toga u kom smo vremenskom periodu) dana,
ali to je samo podloga za seriju čarličaplinovskih gegova sa sve šutanjem u
dupe i ostalim neizbježnim sastojcima. Čarličaplinovskih? Da, zaboravio sam da
spomenem da je Dr Plonk nijemi crno-bijeli film. E sad, što se tiče
nijemih filmova, tu nisam baš osobit stručnjak, ali koliko se meni čini,
režiser Rolf de Heer je uspio da, u saradnji sa svojim (odličnim) glumcima, da
lijepu posvetu toj filmskoj epohi. Odnosno, što je mnogo bitnije – uspio je da
napravi dobar film. Ne mogu reći da me je i u jednom trenutku stomak
bolio od smijeha, ali je film u svakom trenutku vrlo zabavan i ti vizuelni
gegovi sjajno funkcionišu. Npr. Vremenska mašina je neka grdna retro
skalamerija sa retro ručkama, zupčanicima, cijevima i sl., a dobri doktor se iz
jedne u drugu vremensku epohu seli u nekoj drvenoj skalameriji koja je zapravo
čisti mrtvački kovčeg. Inače, mašina ima alarm u vidu zvonceta, tako da čim
doktor u 2007. upadne u nepriliku, potegne uže u svom kovčegu i tako alarmira
Paulusa, koji momentalno povuče ručku i vrati doktora u sadašnjost (tj.
Prošlost). Jedini problem pri tome je što je doktor zaboravio da je Paulus gluv
:-), što dovodi do niza komičnih situacija.
Sam smak svijeta nije detaljnije razmatran – ni
u jednom trenutku nam nije objašnjeno kako je to doktor došao do svoje magične
formule, niti na koji to konkretno način bi svijet trebalo da rikne. Ako film
ima neku dublju poentu osim da bude vrlo zabavan i duhovit, to je (bar se meni
tako čini) da će smak svijeta da nastupi jer su ljudi zapravo nevjerovatno
glupi. Doktor, iako je genije, na svakom koraku je izložen podsmijehu, a pred
kraj filma ga čeka i strpavanje u tamnicu. U sadašnjem vremenu svi ljudi su
zauzeti isključivo buljenjem u televizore (na kojima se, iz nekog razloga, vrti
nekakav trejler or something pod nazivom «The End of the World»), što dobri
doktor vidi kao jedan od pokazatelja da će sve da propadne. Možete cinično da
konstatujete kako je ta tematika o zlosti televizije već toliko izmlaćena da
postaje neukusno potezati je i bićete u pravu, ali napominjem da je poruka (ako
je uopšte i ima) u potpunosti podređena vizuelnim gegovima. Dakle, lijepo se
opustite i uživajte u duhovitom filmu i odličnoj muzici (!).
No comments:
Post a Comment